Kineska civilizacija dala je svijetu niz važnih izuma, a jedan od najvažnijih svakako je papir. Ovaj izum koji je omogućio puno lakši i jednostavniji prijenos i pohranu znanja i informacija pripisuje se Ts’ai Lunu (50. – 121. g.), dvorskom činovniku iz doba dinastije Istočne Han. On je u carsku službu stupio kao eunuh, da bi nakon niza promaknuća postao tajnik carske administracije.
Iako se neka vrsta papira proizvodila i ranije, taj je papir bio loših svojstava. Ts’ai Lun je usavršio postupak proizvodnje i o tome 105. godine podnio caru izvještaj. Uspio je dobiti jeftin i praktičan medij koji ubrzo zamjenjuje skupu svilu i nepraktične trake od bambusa. Njegov papir se izrađivao od bambusove trske, rižine slame, konoplje, drvenastih vlakana duda kao i drugih jeftinih sirovina s vlaknastom strukturom. Usitnjeni biljni materijal kuhao se u vapnenoj vodi, a nastala vlaknasta kaša cijedila se kroz fina sita od bambusovih i svilenih vlakana. Protresanjem drvenih okvira sita iz kaše se uklanjala voda, a sitna su se vlakna ispreplitala i na situ formirala tanki sloj “papira”, koji se pažljivo odvajao od sita i stavljao na ravnu površinu na sušenje. Kako bi postao čvršći, ravniji i sjajniji, osušeni list uranjao se u škrobno ljepilo dobiveno kuhanjem riže, a zatim se ponovno sušio. Nakon toga se prešao u drvenim prešama, a zatim glačao na mramornoj ploči pomoću glatkog kamena ili slonovače.
Iako je proizvodnja papira dugo bila strogo čuvana tajna, do VII. stoljeća proširila se po cijeloj Jugoistočnoj Aziji, a posredstvom Arapa i na Zapad. Europa, koja je do tada koristila papirus i pergament, od 1100. godine počela je proizvoditi papir.
Ts’ai Lunov život završio je tragično. Upleten u dvorske intrige protiv novog cara osuđen je na zatvor, a kako bi to izbjegao, izvršio je samoubojstvo popivši otrov.
Autor: Joško Dvornik[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
