Ktesibije

Unatoč tome što su sva njegova djela izgubljena, grčki matematičar i pronalazač Ktesibije (285.-222. g. pr.Kr.) i da­nas slovi kao “otac pneumatike”. Rođen u Aleksandriji kao sin brijača, već odmalena je pokazivao dar zapažanja za zakonitosti fizike i mehanike. Igrajući se, ispustio je olovnu kuglicu kroz usku cijev, pri čemu je naglo istisnuti zrak proizveo glasan zvuk. Ktesibije je zaključio kako je zrak također supstanca, sa svojstvom elastičnosti, i na toj je činjenici kasnije temeljio svoje pronalaske. Svoj je rad izložio u djelima O pneuma­tici i Memorabilijama, svojevrsnoj kompilaciji svih svojih istraživanja.

Ktesibijevi rukopisi nestali su u požaru čuvene Aleksandrijske knjižnice, no zahvaljujući povjesničarima tog doba, Filonu, Vitruviju i Heronu, dostupni su opisi njegovih izuma. Nalazimo tako opise crpki, hidrauličkih orgulja, katapulta na komprimirani zrak, vodenog sata, te preteče dvosta­pnih vatrogasnih pumpi.

Među najza­ni­mljivijima svakako je klepsidra, vodeni sat, koji je bio najtočnija sprava za mjerenje vreme­na sve do XVII. st. Konstantno kapanje vode podiže plovak koji povezan s mehanizmom brojčanika pokazuje vrijeme. Na sličnom principu kasni­je su konstruirani i neki jednostavniji modeli vodenih pumpi. Vrijedno je spomenuti i vodene orgulje – hidraulis. Zrak stlačen pomoću vode prolazio je kroz cijevi instrumenta i proizvodio tonove od izrazito mekih do onih snažnih i intenzivnih. Ovakve orgulje su u starom Rimu dugo vremena korištene za velikih proslava.

Mada su prvi mehaničari uživali priznanja vladara naklonjenih umjetnosti, Ktesibije je živio izuzetno skromno, potpuno predan svom radu. No, unatoč samozatajnosti, ovi pionirski izumi zaslužno ga svrstavaju u sam vrh najznačajnijih drevnih pronalazača.

Autor: Romina Dražić