Vijajanagar, u današnjoj južnoj indijskoj državi Karnataki, nekadašnja je prijestolnica posljednjeg velikog istoimenog kraljevstva prije dolaska mogulskih osvajača. Ovo hinduističko kraljevstvo postojalo je od 1336. do 1565. godine i za to se vrijeme proširilo na gotovo cijeli južni dio indijskog polutoka. Sam grad je izrastao oko staroga Šivina hramskog kompleksa Virupaksha, podignutog na prirodno zaštićenoj uzvisini Hampi, dok su kraljevske palače smještene dva kilometra dalje.

Vijayanagar-rathaKako je grad rastao bogatstvom, veličinom i sjajem, njegova je slava privukla mnoge strane posjetitelje koji su ostavili žive zapise o gradu. Portugalac Domingos Paes koji ga je posjetio 1522. godine kaže da je grad pun čari i čuda sa svojim bezbrojnim jezercima, kanalima, voćnjacima i da svega ima u izobilju. Vijajanagar je bio vjersko, trgovačko i kulturno središte, a s procijenjenih pola milijuna stanovnika bio je najnapučeniji grad tadašnje Indije. Svoj gospodarski procvat dugovao je prvenstveno trgovini začinima, pamukom i dragim kamenjem, a bogatstvo je korišteno za izgradnju hramova, utvrda, irigacijskog sustava i drugih javnih zgrada. Iako građevine svojim stilom pripadaju dravidskoj graditeljskoj tradiciji, osjeća se i jak utjecaj islamske arhitekture sa sjevera.

Među brojnim veličanstvenim kiparskim i arhitektonskim ostacima posebno se ističe monumentalni sakralni kompleks u Hampiju koji je pod zaštitom UNESCO-a od 1986. godine.

Jedan od najvažnijih spomenika Hampija svakako je svetište Virupakša s dva monumentalna prilaza s tornjevima. Od glavnog ulaza iznad kojeg se uzdiže 50 metara visoki toranj koji gleda na istok, nastavlja se šezdesetak metara dugačak nadsvođeni ceremonijalni prolaz koji završava monolitskom statuom bika Nandija.

musical pillarsKompleks Vittala posvećen Višnuu svojevrstan je arhitektonski spektakl u kojem se arhitektura i skulptura međusobno upotpunjuju. Pred glavnim hramom nalaze se kamena kola, ratha, napravljena od golemih granitnih blokova koje vuku dva slona. U postolju kola urezani su prizori iz slavnih indijskih epova. Jedna od osobitosti ovog hrama je otvoreni paviljon s čudesnim glazbenim stupovima. Oko svakog od gusto ukrašenih stupova koji drže krov nalazi se sedam manjih stupova koji, kad ih se udari, poput žica glazbala daju sedam različitih tonova. Pokušavajući proniknuti u njihovu tajnu, Britanci su prerezali dva stupa ali nisu ništa otkrili. Pronađen je i 6,7 metara visoki kameni kip Višnua, sada smješten u muzeju. Treba spomenuti i Krišnin hramski kompleks, kao i još jedan podzemni hram Šive. Osim sakralnih, postoje i ostaci niza javnih objekata, kao što su npr. tzv. “Kraljičino kupatilo”, “Kraljičin paviljon” (Lotus Mahal) s izraženim utjecajem islamske arhitekture. Tu su i impresivne slonovske staje, grandiozni ostaci akveadukata i bazena, tržnica. Posebno je zanimljiv stepenasti bazen, puškarani, još jedno graditeljsko čudo za koji se smatra da je korišten za vjerske ceremonije kraljevske obitelji.

Kraljevstvu su presudili udruženi sultanati sjevernog Dekana. Muslimanskim osvajanjem i pljačkom koja je uslijedila grad je uništen, a preživjeli stanovnici su se raspršili. Danas indijske vlasti ovom kulturnom dragulju s oko dvije tisuće hramova i drugih ostataka žele vratiti nekadašnji sjaj.

Autor: Joško Dvornik