Jednoga je dana Krišna poželio ispitati mudrost svojih prijatelja. Pozvao je najprije kralja Duryodanu, vladara na glasu po okrutnosti i sitnodušju. U njegovu su kraljevstvu podanici životarili u strahu.
Reče Krišna Duryodani:
„Pođi svijetom i pronađi mi jednog uistinu dobroga čovjeka.“
„Da, gospode“, odgovori Duryodana, i krenu na put. Obilazeći svijet, susreo je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka.
„Gospode, svi su ljudi sebični i opaki. Žalim, nisam našao onakvoga kakvog si poželio.“
Krišna otpusti Duryodanu, i pozove drugoga kralja Dharmarađu.
Dharmarađa bijaše vladar poznat po svojoj velikodušnosti i blagodatnosti. Njegovi su ga podanici voljeli.
„Kralju“, reče Krišna, „želio bih da pođeš svijetom i pronađeš jednoga uistinu zlog čovjeka.“
„Da, gospode“, reče Dharmarađa, i krenu na put. Obilazeći svijet, susretao je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije naišao na traženoga čovjeka.
„Gospode, nisam mogao ispuniti tvoju želju“, reče kralj skrušeno. „Jer susretao sam ljude koji su zavedeni, brzopleti, i zaslijepljeni, ali nigdje ne naiđoh na uistinu zlog čovjeka. Svi koje sam susreo dobri su u srcu, usprkos njihovim manama.”
Vesna Krmpotić, Priče
Odabrala: Anastazija Pulja