U jednom od rukopisa iz XIII. stoljeća, otkrivenih u Španjolskoj, zapisano je da je nekad živio rabin koji je bio poznat po svetosti, a njegova osobitost bila je da je živio u kući bez pokućstva.
Jednoga dana u mjestu gdje je živio zaustavio se bogati trgovac koji je rabina poznavao još od djetinjstva. Trgovac je bio umoran od putovanja po negostoljubivim pustinjskim predjelima i zaželio se ponovnog susreta s prijateljem s kojim se u djetinjstvu igrao te ga je posjetio. Nakon uljudnih razgovora i doličnih naklona trgovac upita rabina:
– “Reci mi, zašto kod tebe ne vidim nikakvo pokućstvo?”
– “Gdje je tvoje? Ja također ne vidim tvoje pokućstvo”, odvratio je rabin.
– “Eh, misliš da ću na putovanje koje je privremeno nositi pokućstvo koje bi mi samo smetalo?”
– “Zašto se onda čudiš što ni ja nemam pokućstvo? I ja sam na putovanju… privremenom… kao što smo svi koji živimo.”
Odabrao: Damir Krivdić