Priča kaže da je Franz Kafka sreo djevojčicu u parku kojim je svakoga dana šetao. Djevojčica je plakala. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne u traženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istome mjestu sljedećeg dana. Budući da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.

“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim dogodovštinama.”

Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo s djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama njezine omiljene lutke. Djevojčici je to pružalo utjehu. Kada je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku. Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj. Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”

Mnogo je godina kasnije sad već odrasla djevojka u lutki pronašla skriveno pismo. Sažetak tog pisma glasio bi: “Sve što voliš jednog ćeš dana izgubiti, ali na kraju će se ljubav vratiti u nekom drugom (ob)liku.”

Odabrala: Vesna Perhat
Preuzeto iz knjige: Mirjana Nazor. Male priče 7.