Omar Hajjam (Abul-fath Omar ibn Ibrahim Hajjami) čuveni je perzijski znanstvenik, filozof i pjesnik. Rođen je 1048. godine u gradu Nišapuru, u perzijskoj pokrajini Horasan, jednom od tadašnjih kulturnih središta Istoka, gdje je i umro u 83. godini života. Islamski je svijet tada bio na svom vrhuncu, a sultani i veziri bili su mecene mnogim znanstvenicima.
Njegovi biografi kažu da je briljirao u svim znanostima koje su se tada proučavale na Istoku, a da mu u astronomiji i matematici nije bilo premca. Oko 1074. godine, tadašnji vladar, sultan Malikšah povjerio mu je da sastavi tim astronoma te da na osnovi mjerenja izvrše reformu staroiranskog kalendara. Zbog svojih zasluga bio je imenovan upraviteljem velikog opservatorija u Isfahanu, tada najvećeg na svijetu. Omar Hajjam također je dao veliki doprinos matematici. Njegov najznačajniji rad odnosi se na opću metodu rješavanja kubnih jednadžbi.
No, na Zapadu Hajjam je najpoznatiji po svojoj poeziji.
Kad je engleski pjesnik Edward Fitzgerald preveo 101 rubaiju i objavio ih pod naslovom Rubaije Omara Hajjama, počela se za njega zanimati šira europska i američka javnost. Njegovi stihovi nadahnuli su brojne pjesnike na Zapadu. Primjerice, engleski pjesnik Alfred Tennyson za Hajjama kaže da je zvijezda prethodnica, koja se sa Suncem može takmičiti kad izlazi na horizontu. Drugi engleski pjesnik, John Keats, pjeva: Kad sam prvi put upoznao Hajjama, osjetio sam iznenadnu radost i uzbuđenje kao astronom kad prvi put ugleda jedan novi planet. Nakon Fitzgeraldovog prijevoda, slijede prijevodi i u drugim europskim zemljama.
Poznavatelji njegova života prenose da je u trenucima odmora od pisanja svojih znanstvenih djela pokušavao stihovima izraziti neke probleme o kojima je razmišljao i za to je izabrao pjesničku formu rubaiju.
Rubaija je tipično perzijska pjesnička forma sastavljena od četiri stiha, u kojoj se rimuju prvi, drugi i četvrti stih, a treći, u pravilu, ostaje bez rime.
Velika su mimoilaženja u tumačenju njegovih stihova. Jedni ga smatraju pjesnikom božanske ljubavi, drugi ga proglašavaju pjesnikom hedonistom, a za treće je pjesnik koji u svojim stihovima prikazuje borbu između dobra i zla.
Njegove rubaije prikazuju dramu ljudskog života: od uživanja u malim svakodnevnim stvarima pa do pokušaja da se prodre iza zastora koji dijeli čovjeka od velike tajne života. U stihovima Hajjam progovara o ljepoti života, zalasku sunca, ljepoti žene, o vinu, ali isto tako uzdiže svoj pogled prema nebu i pita se o smislu svega: je li sve zapisano, koja je moja uloga, da li sve prolazi? Također dotiče i pitanje sudbine i slobodne volje čovjeka. Pod utjecajem je učenja Ibn Sine (Avicene), prema kojem sve što postoji, postoji zbog određenog razloga; ovo je svijet koji treba biti i potpuno je određen. Hajjam bira srednji put. Smatra da postoje stvari na koje ne možemo utjecati i sudbinski su predodređene, ali postoje i one na koje čovjek može utjecati i u tome vidi opravdanost postojanja slobodne volje.
Hajjamove rubaije predstavljaju jedno od najvažnijih djela perzijske literature.
Ne sudi čovjeka po njegovu znanju,
Već po tvrdoj vjeri i ljudskom držanju.
Ako ti obeća pa riječ održi,
Vrijednost mu odredit’ ti nisi u stanju!
Nitko nije zavirio – otkad ovaj svijet posta –
za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta!
Sedamdeset i dva ljeta danju, noću ja razmišljam,
ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!
Jedanput mi slavuj u bašču dolijeće,
Kad se vino pilo i cvalo cvijeće,
Pa zapjeva svojim jezikom: ‘Zapamti,
Život, koji prođe, vratiti se neće!’
Kad jednom na zemlji ne bude nas – svijet će biti svijet,
kad nam se izgubi trag i glas – svijet će biti svijet.
I prije nego smo bili mi – svijet je bio svijet,
i nama kad kucne zadnji čas – svijet će biti svijet.
S plemenitim i mudrim prijateljstvo veži!
Od hulja i luda tisuć’ milja bježi!
Dade li ti pametan otrova, popij ga!
Za nektarom iz ruke prostaka ne teži!
Bez moje sam privole na svijet došao,
I na njemu život u čudu gledao.
Protiv volje idem, dakle, što je svrha
Dolaska, odlaska – ja bih rado znao!
Preuzeto iz knjige: Omar Hajjam. Rubaije.
Prevoditelj: Safvet-beg Bašagić
Autor: Marica Borović
