Jedno od pitanja koja su oduvijek zaokupljala povjesničare jest način na koji su drevni narodi putovali i prenosili teške terete. Iskapanja grčkih arheologa u razdoblju između 1956. i 1962. g. pokazuju kako su drevni inženjeri, dvije tisuće godina prije pojave parne lokomotive, osmislili jednostavan koncept pruge. Riječ je o diolkosu, starovjekovnoj, sedamdesetak kilometara dugoj pruzi koja je prolazila preko Korintske prevlake u Grčkoj. Pretpostavlja se da ju je dao izgraditi korintski tiranin Perijandar početkom VI. st. pr.Kr., a ostala je u službi sve do 900. godine.
Ova se pruga sastojala od kamenih blokova u koje su bile urezane dvije paralelne brazde namijenjene vođenju kotača transportnih vozila. Mali ratni i prazni trgovački brodovi vučeni su na velikim kolskim platformama snagom vlastitih posada ili skupina robova. Godine 1961. otkriveni su i ostaci mehaničkog uređaja za podizanje brodova na platforme.
Svrha ovog naizgled mukotrpnog transporta brodova bila je izbjegavanje mnogo dužeg i opasnijeg putovanja morem oko Peloponeza, koje je nerijetko završavalo brodolomom.
Ono što je danas ostalo od diolkosa tek su ispresijecani fragmenti, a najsačuvaniji se nalaze na sjevernoj strani Korintskog kanala. Naime, najveći dio nestao je izgradnjom Korintskog kanala otvorenog 1893. g., čiji se pravac tijesno preklapa s pravcem ove drevne pruge. Diolkos, danas spomenik prvorazredne vrijednosti, zauzima važno mjesto među postignućima starih Grka, a značajan je i za povijest razvoja tehnologije općenito.
Autor: Romina Dražić
