Izvorno etimološko i idejno značenje riječi uljudnost (šp. cortesia) dolazi od pojma dvor (šp. corte), mjesta na kojem su se u davnini okupljali filozofi, umjetnici, književnici, političari, ekonomisti, suci, liječnici te općenito svi znalci i istaknute osobe čija je uloga bila davati mišljenje i donositi odluke unutar neke države ili kraljevstva. Platonovim rječnikom rečeno, bili su to oni koji su zbog svog talenta, znanja i vještina bili na javnoj službi društvu, koji su nosili određenu odgovornost u državi – pojmu čiji la­tinski izraz glasi res publica (javna stvar), odakle dolazi riječ repu­blika.

U svim drevnim kulturama i civilizacijama, čak i u onima koje samo djelomično poznajemo, posto­jao je određeni oblik uljudnog (“dvorskog”) odnosa među ljudima. U tzv. srednjem vijeku na Zapadu uljudnost se gradila u najužim krugovima dama i vitezova, te među vitezovima, kroz formiranje paževa sve do njihovog proglašenja vitezovima.

Nažalost, s prolaskom vremena mnoge od ovih zdravih i korisnih tradicija izašle su iz upotrebe i čak degenerirale u dvolične i lažne običaje. Ova posljednja slika poprimila je kod nas razmjere općeg stava. Tako je danas, posebno među mladima koji su žrtve deformacija poslijeratnog razdoblja, uljudnost postala sinonim za licemjerje i nedostatak autentičnosti.

shutterstock_34279282Kao filozofi, željeli bismo oteti zaboravu i izgraditi oblike uljudnosti koji će nas odvojiti od zaglupljujuće animalnosti i onog nagonskog koje nam dosađuje.

Uljudnost je istovremeno oblik plemenitosti i ljubavi; prepozna­vanje sveopćeg bratstva iznad svih klasnih, etničkih i spolnih razlika, razlika u socijalnom i ekonom­skom položaju. To je skroman, ali pri­mjeren način primjene prvog načela Nove Akropole: povezati muškarce i žene svih vjera, rasa i socijalnih položaja oko ideala sveopćeg bratstva.

Jednako kao što kad nekome želimo dati poklon, bez obzira koliko malen on bio, umotamo ga i ukrasimo vrpcom kako bi onaj koji ga prima i prije nego što ga vidi dobio osjećaj da smo na njega mi­slili s nježnošću i da nam je stalo da mu pokažemo svoje osjećaje i dobre želje, tako svaka naša riječ ili čin moraju biti pažljivo “umotani” u našu sposobnost davanja i ljubavi.

Nadvladavanje neuglađenosti neće nikome umanjiti muževnost ili ženstvenost. Naprotiv, dame i vitezovi bit će puno djelotvorniji i ugodniji ako u sve što rade unesu mrvicu ljepote, ljubavi i uljudnosti. Tada više neće biti važno hoće li nas pozdraviti stiskom ruke, zagr­ljajem ili poljupcem, jer će to ovisiti o okolnostima i položaju protagonista. Pod protagonistima podrazumijevamo one koje je spominjao i car August: aktivne i djelotvorne sudionike života… one koji čine nešto. Istinski sudionik, glumac u kazalištima misterija jest onaj koji prikazuje stvari, onaj koji ih ponovo pokazuje, ali tako da u njih unosi humanu interpretaciju koja ih čini boljima, ljepšima, plemenitijima i omogućuje da svi u njima mogu na neki način sudjelovati.

Trebali bismo uložiti napor i odbaciti svaki izraz bijesa i gorčine, mržnje i zlobe. Iako ovakav stav započinje od onoga što je potpuno izvanjsko, ako ga čvrsto i ustrajno održavamo on će prodrijeti u dubinu. Isto se dešava s klaunom iz priča koji se toliko smije i nasmijava druge da na kraju sam sebe zarazi vlastitim veseljem i nalazi utjehu za životne nedaće.

Mnoge su političke i vjerske ideologije izazvale genocid i raspla­kale mnoge ljude. Učinimo suprotno, izazovimo veselje, mir, slogu, napredak. Filozof koji tuguje zbog banalnih okolnosti nije istinski filozof, naprotiv, on je daleko od toga ako neprestano jadikuje o svojim bolima i pred svim svojim prijateljima pokazuje znakove nestabilnosti, duhovne nemoći i vampirizirajuće slabosti.

Naviknimo se radije davati ­negoli tražiti od drugih.

Izbjegavajmo suditi druge našim još nejakim rasuđivanjem koje je značajno izobličeno našim strastima. Budimo snažni i uspra­vljeni.

Na svijetu već ima previše pro­sjaka… Ne budimo jedan od njih.

Ovo se ne odnosi samo na ekonomsku razinu, već općenito na sve. Dajimo otvorenih ruku! Našu energiju, našu dobrotu, našu dobru volju svima. Radimo stalno. Proučavajmo, razmišljajmo i tra­žimo ono potrebno… ali prije svega, razbijmo kalupe našeg egocentrizma skromnošću koja nije skromnost tijela i odijela. Budimo uljudni…

Stvarajmo doista i svaki dan novi i bolji svijet… i živimo u ­njemu.

Autor: Jorge Angel Livraga