Neki dan od jednog sam farmera čuo znakovitu rečenicu: “Farma je način života.” I sinulo mi je da bilo koji posao koji se radi s pažnjom i kako valja, mora biti način života. Isto vrijedi i za filozofiju.
Prema Pierreu Hadotu, francuskom filozofu XX. stoljeća, filozofija se nekada smatrala načinom života, dok je uz neke iznimke moderna filozofija prije svega diskurs razvijen u kabinetu, a zatim prenesen u knjige.
Međutim, u starom svijetu, primjerice u Grčkoj i Rimu, filozofski se sustav smatrao samo potrebnim okvirom za prilično mali broj sažeto iskazanih principa prema kojima je filozof živio svoj život. Praktični primjer tih maksima stoičkog filozofa Epikteta je sljedeći: “Nauči se nositi s uvredama i podnositi druge ljude.” U tom smislu filozofija je umijeće življenja, a cilj filozofije jest ovladati tim umijećem: postati majstor umjetnosti života.
Možemo reći da je to najveće umijeće koje objašnjava sva druga. Hadot otkriva da su u antici postojale duhovne vježbe koje su prakticirali svi filozofi: meditacija o proživljenim iskustvima na kraju svakog dana koja kulminira ispitivanjem savjesti i planiranjem sljedećeg dana; kontemplacija prirode da bi se razumjeli zakoni života i potaknulo stanje unutarnje radosti i spokoja; razmišljanje o vlastitoj smrtnosti što vodi tome da ne strepimo od smrti i ne pridajemo preveliku važnost ljudskim brigama unutar veće slike stvarnosti.
No, i danas imamo koncept filozofskog stava prema životu koji podrazumijeva određeni stoicizam i prihvaćanje stvari onakvima kakve jesu. To podrazumijeva sposobnost da se ostane mirnim i zadovoljnim i u najvećim nedaćama.
To zapravo sažima filozofski ideal. Kako nam filozofija može pomoći da to postignemo? Čineći tako da se osjećamo povezanima s većom stvarnošću koju možemo nazvati prirodom, životom ili Bogom, već kako hoćete.
S jedne strane, filozofija znači shvaćanje nekih temeljnih istina, kao što su “univerzum je jedan” ili “jedinstvo u mnoštvu”. Dolazimo u dodir s tim istinama čitajući djela velikih filozofa i koristeći se našom sposobnošću mišljenja i intuicije. Ali nakon tog uvida mora uslijediti stalno nastojanje da se život živi u skladu s tim metafizičkim istinama. Ako smo svi mi jedno, moramo pokušati živjeti u skladu s našim bližnjima i konačno prestati misliti na ‘sebe’ i umjesto toga misliti na ‘nas’. Slikar ili glazbenik mora vježbati da bi usavršio svoje umijeće; tako je i s filozofijom kao umjetnosti življenja – nemoguće je zadovoljiti se samo teorijom. Biti filozof znači nastojati usavršavati se u umijeću življenja.
Zanimljivo je istaknuti da je svaki antički filozof nastojao pozitivno utjecati na svijet oko sebe. Primjerice, mnogi su predsokratovci bili državnici; Platon je svojim političkim idejama nastojao promijeniti svijet; Epikur je rekao da je uzaludna riječ filozofa koja ne liječi ni jednu ljudsku patnju.
Nije li vrijeme da se istinska filozofija vrati u naš svijet i da igra važnu ulogu u ujedinjavanju ljudskih bića, vraćajući im jedinstvo sa samim sobom, s prirodom i s drugima?
Autor: Julian Scott
S engleskog prevela: Dijana Kotarac[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]