Povijest električnih vozila započinje 1830-tih kada škotski izumitelji Robert Davidson i Robert Anderson izrađuju prvu kočiju na električni pogon. Nekoliko desetljeća kasnije, 1897. godine, započinje proizvodnja komercijalnih električnih automobila čija su prva serija taksi vozila grada New Yorka. Sve do početka XX. stoljeća električni automobili su bili brojniji od automobila s unutarnjim izgaranjem na kojima su se usporedno odvijala razvojna istraživanja.

Daljnji razvoj električnog vozila nužno je bio vezan uz poboljšanje izdržljivosti njegove baterije. Tako je, primjerice, 1908. godine u SAD-u bio dostupan model kočije na električni pogon koja je mogla prijeći čak osamdeset kilometara! Dvadesetak godina nakon izuma baterije na bazi olova i kiseline, Thomas Alva Edison 1910. godine izrađuje nikl-željeznu bateriju koja doda­tno poboljšava svojstva automobila na električni pogon. U SAD-u se tada otvara stotinjak tvornica električnih auto­mobila od kojih se najduže, do 1941. godine, održala The Detroit Electric Vehicle Manufacturing Company.

U međuvremenu je nastavak istraživanja na motorima s unutarnjim izgaranjem urodio 1916. godine pojavom hibrida između električnog automobila i onog s unutarnjim izgaranjem. Međutim, 1920-tih automobili s unutarnjim izgaranjem u potpunosti preuzimaju primat, i to zahvaljujući otkrićima velikih izvora nafte na području Teksasa te dvama povijesnim izumima: prvi je bio električni pokretač Charlesa Ketteringa koji je zamijenio nepraktičnu obrtaljku ili kurblu, a drugi je montažna traka Henryja Forda u njegovoj tvornici automobila s unutarnjim izgaranjem što dovodi do smanje­nja cijene te vrste automobila. Kao posljedica toga zanima­nje za električne automobile gotovo se potpuno ugasilo tijekom 1930-tih. Električni pogon ostaje u upotrebi samo kod tramvaja i nekih dostavnih vozila.

U drugoj polovici XX. stoljeća visoka cijena nafte, ali i buđenje svijesti o štetnosti ispu­šnih plinova, dovest će do ponovnog zanimanja za električna vozila. Od 1990. godine do danas mnogi su modeli pokušali osvojiti tržište, no prepreke tome bile su visoka cijena električnih automobila, nepostojanje mreže komercijalnih punilišta baterija i dugo vrijeme punjenja ba­terije (7-8 sati). Osim toga, naftne kompanije u električnom automobilu vide prijetnju svojem go­lemom profitu od prodaje naftnih derivata, te stoga svim sredstvima nastoje uspo­riti komercijalnu proizvodnju “zelenih” automobila.

Usprkos svemu, istraživanja se nastavljaju i čini se da je budućnost električnih automobila obećavajuća. Za masovnu uporabu ovih vozila potrebno je prije svega riješiti problem infrastrukture vezane za pu­njenje ba­terija. Do 2012. godine planirana je konstrukcija nekoliko modela s litij-ionskim baterijama koji bi trebali konkurirati konvencionalnim automobilima. Procjenjuje se da će trošak vožnje biti oko pet puta niži, a brzina do 160 km/h. Problem dugog punjenja akumulatora riješio bi se tako da bi se ispražnjeni akumulator zamijenio punim, što bi trajalo svega tri minute.

Električni automobil s “nultom emisijom” plinova štetnih za okoliš, bez obzira na trenutne nedostatke, čini se razumnim izborom. On ne onečišćuje atmosferu, ne uzrokuje stvaranje kiselih kiša, ima manji utrošak ene­r­gije i tiši rad – općenito, on osigurava čišći okoliš!

Autor: Matija Prević