Zenkai, sin samuraja, doputova u Edo gdje postade pratilac jednog visokog službenika. Zaljubi se u službenikovu ženu i bi otkriven. U samoobrani usmrti gospodara, a zatim pobjegnu sa ženom. Oboje kasnije postadoše kradljivci. Žena, međutim, postade toliko pohlepna da je Zenkai prezre. Ostavivši je, otputuje on daleko, u pokrajinu Bizen, gdje postade lutajućim prosjakom.
Da bi se iskupio za svoju prošlost, Zenkai odluči u svome životu učiniti neko dobro djelo. Znajući za opasni put preko jedne litice, uzrok povreda i smrti mnogih ljudi, odluči probiti tunel kroz planinu. Dok je danju prosio, noću je kopao. Nakon trideset godina tunel je bio oko sedamsto metara dug. Ostalo mu je još oko dvije godine posla.
U to vrijeme sin službenika kojega je Zenkai usmrtio, a koji bijaše iskusan mačevalac, pronađe Zenkaija i dođe ga ubiti iz osvete.
– Dajem ti rado svoj život, – reče Zenkai – samo mi dopusti da završim svoj posao. Onoga dana kada budem gotov, možeš me ubiti.
Mladić odluči pričekati taj dan. Nekoliko mjeseci prođe, a Zenkai je i dalje kopao. Mladić se umori ne radeći ništa i počne mu pomagati u kopanju. Pomažući Zenkaiju godinu dana, poče se diviti njegovoj čvrstoj volji i karakteru.
Najzad je tunel bio završen i ljudi su ga mogli bez opasnosti koristiti.
– Sada mi odsijeci glavu. – reče Zenkai. – Moj je posao završen.
– Kako da odsiječem glavu svome učitelju? – izusti mladić sa suzama u očima.
Izvor: Isprazni svoju šalicu – zen priče, Ur. Miroslav Josipović
Priredila: Linda Cvitanić
