Poklonik zena, Tecugen, odluči u Japanu objaviti sutre koje su u to vrijeme bile dostupne samo na kineskom jeziku. Knjige je trebalo tiskati pomoću drvenih pločica, u izdanju od sedam tisuća primjeraka, što je bio ogroman pothvat. Tecugen krenu na put da bi za to prikupio priloge. Nekolicina podupiratelja dala mu je po stotinjak zlatnika, ali u većini slučajeva primao je samo novčiće. Svakom darovatelju zahvaljivao je podjednako. Poslije deset godina Tecugen je imao dovoljno novca da ostvari svoju zamisao.
U to se vrijeme dogodi da rijeka Uji počne plaviti. Pojavi se glad. Tecugen uze novac koji je prikupio za knjige i potroši ga na spašavanje ljudi od gladovanja. Potom ponovno započe posao oko prikupljanja.
Nekoliko godina kasnije proširi se zemljom nekakva epidemija. Sav prikupljeni novac Tecugen opet dade za pomoć svome narodu.
I treći put započe svoj posao i, nakon dvadeset godina, želja mu se ispuni. Tiskarske ploče kojima je otisnuto prvo izdanje sutri danas se mogu vidjeti u samostanu Obaku u Kyotu.
Japanci pričaju svojoj djeci da je Tecugen napravio tri zbirke sutri, a da su one prve dvije, nevidljive, nadmašile posljednju.
zen-budistička priča
Iz knjige: Miroslav Josipović, Isprazni svoju šalicu
Odabrala: Vesna Bosnar
