Veliki lik arapskog svijeta iz VI. stoljeća bio je Duraid ibn al-Sima, jednako slavan kao pjesnik i kao pustinjski ratnik. Jednom je tako vodio ratnički pohod u planine južno od Meke, na pašnjake plemena Beni Kinana. Došavši na vrh nekog brijega, Duraid i njegovi momci spaziše Rabiju, usamljenog ratnika koji je vodio devu na kojoj je jahala žena.
Duraid dovikne ratniku da mu neće ništa učiniti ako mu ostavi devu i ženu. Ratnik nije ni trenutak oklijevao odbiti takvu nečasnu ponudu. Umjesto toga, iako je protivnika bilo znatno više, on je tri puta okretao konja kako bi se u boju suočio s progoniteljima, svaki put vraćajući se svojoj ulozi pratitelja jedne dame. Kad se vratio treći put, iako mu je koplje već bilo slomljeno, Rabija je stao uz damin bok te je, ne mijenjajući dostojanstven kas svoga konja, ispjevao ove stihove:
Jaši u miru moja damo,
Budi sigurna i mirna,
Ne boj se i nehajano stoj,
Neka ništa ne uzbuđuje te,
Pred dušmanom ja pobjeći neću,
Osjetit će on moj udarac jaki,
Snagu moga juriša poznat će
Onaj koji tebi nauditi želi.
Duraida se tako dojmio taj viteški čin da je dojahao k njemu i doviknuo mu: “O, konjaniče! Čovjek kao ti ne zaslužuje smrt. No, moji momci žude za osvetom. Oni su mi za petama, a ti si sad bez oružja. Uzmi moje koplje, prijatelju, a ja ću im reći neka te ne slijede.”
Kasnije, u drugom okršaju, sam je Duraid bio zarobljen i odveden u tabor Rabijina plemena Beni Kinana. Od smrti ga spašava Rabijina udovica koja je preko njega prebacila svoj plašt i objavila: “O, ratnici! Ovaj je čovjek pod mojom zaštitom. Upravo on je onaj koji dade Rabiji svoje koplje kad se bez oružja zatekao među neprijateljima.”
Preuzeto iz knjige: Barnaby Rogerson. Prorok Muhamed. Izvori. 2003.
Odabrao: Damir Krivdić
