Što je Istina? Je li tek ono što se obično misli pod istinitim govorom, izbjegavanjem pretvaranja, potpunom iskrenošću prema sebi i drugima? Je li postupanje u skladu s onim što smatramo ispravnim, bez obzira na posljedice koje to za nas ima? Što je Istina koju pišemo velikim slovom I? Je li tek apstrakcija u kojoj tražimo uporište usred nezadovoljavajućeg tijeka vremena? Istina je sve to, no postoji li veći pogled na Istinu, iz kojeg sve ovo proizlazi?
Kada kažemo Istina, u našoj predodžbi postoji element apsolutnog, ideja da je Istina primarna po prirodi, a ne sekundarna ili izvedena iz nečega.
Kada se netko izražava onakvim kakav zaista jest, on je tada nesumnjivo istinit u djelovanju, vjeran sebi. To je djelovanje, a djelovanje je druga strana bića. Istina čovjekova bića jest ono što on nosi duboko u sebi, a ono što čini i kako ga drugi doživljavaju, mora proizlaziti iz te istine, biti njen odraz. Iskrenost, potpuna odsutnost dvostrukosti, element je potrage za Istinom koja leži u najdubljoj nutrini bića i ne proizlazi iz izvanjskih stvari.
U svakom biću postoji istina, to je istina njegova bića, ono što on u svojoj biti jest, a što ne mora biti jednako dojmu koji ostavlja pa čak ni onome što čini. Upravo tu istinu moramo prvo otkriti u nama samima kako bismo je mogli vidjeti u drugima.
Svaka je vrlina oblik istine, no što je vrlina? To je riječ o kojoj se puno raspravlja. No, u osnovi, vrlina je ona kvaliteta pomoću koje nešto ostvaruje svoj učinak, kao kada kažemo: ovo je zaista dobro. To je učinak koji proizlazi iz same prirode stvari. Ako je istina priroda stvari, tada je vrlina moć koja pripada toj stvari i koja je s njom povezana, kao što su u indijskoj filozofiji povezani Bog i Shakti (Moć). To gledište u skladu je s korijenom riječi vrlina, od lat. vir ili virtus, što znači energija. Upravo zbog tog tumačenja Ruskin1, na primjer, vrlinu označava muževnom hrabrosti. Vrlina se nalazi u ispravnom korištenju i raspodjeli energije.
Ako je Istina priroda našeg bića, a sve vrline načini na koje energija tog bića djeluje, tada su sve vrline oblici Istine. Istina je biće, vrlina je činjenje ili djelovanje. Međutim, biće i djelovanje ne mogu se razdvojiti, jer nitko ne može činiti ili djelovati osim onakav kakav jest, na bilo kojoj razini.
1 John Ruskin (1819.-1900.), engleski viktorijanski erudit.
Autor: Nilakanta Sri Ram
S engleskog prevela: Ivančica Krivdić
