Stalna na tom svijetu samo mijena jest.
Petar Preradović
Vjerojatno ćemo se svi složiti da su promjene prirodno i neumitno obilježje života. Život je pokret, a pokret znači promjenu. U drevnoj Grčkoj, filozof Heraklit usporedio je život s rijekom koja teče; iako nam se čini da je to uvijek ista voda rijeke, ne možemo dvaput ući u istu vodu jer – “panta rei”, sve teče, sve se mijenja. Ništa što je manifestirano nije trajno ni vječno, od kamena do zvijezda vrijeme neumoljivo mijenja sve stvoreno.
No, promjene kojima danas svjedočimo iznenađuju nas svojom brzinom, intenzitetom, naglošću i negativnim smjerom. Klimatske promjene izazivaju sve veće katastrofe u svim dijelovima svijeta. Tehnološka dostignuća, osobito umjetna inteligencija, koliko nam pomažu, toliko nas i plaše, jer nitko ne zna donose li u konačnici dobro ili zlo. Društvene i gospodarske promjene bacaju ljude u siromaštvo, dok manjina uživa u nepojmljivom bogatstvu. Svjedoci smo nepredvidivih političkih promjena koje ruše nadu u sigurniji i pravedniji svijet. Sve češće čujemo sintagmu o novom svjetskom poretku, a nitko od svjetskih vođa nema viziju u kojem se smjeru svijet treba razvijati i kakav bi to novi svjetski poredak trebao biti.
U takvom svijetu običan čovjek sve se teže snalazi. U ljude se uvlače nesigurnost, nepovjerenje, strah od budućnosti, a moralne vrijednosti, koje su donedavno bar deklarativno bile neupitne, urušavaju se kao kula od karata. U prvi plan izbijaju zakon jačeg, važnost vlastitih interesa i sebična briga za sebe i svoje. No, kako su pokazala psihološka istraživanja, takav život ljudima ne donosi sreću jer na sreću i zadovoljstvo vlastitim životom najviše utječu skladni i humani odnosi s drugim ljudima. Jednostavnije rečeno, sretniji smo kada dajemo drugima nego kada uzimamo za sebe.
Zašto smo tako zatečeni promjenama koje se događaju? Jedan od razloga je vjerovanje i velika zabluda suvremenog čovjeka u neprestani napredak, stalnu uzlaznu liniju razvoja. Ova iluzija razvila se usporedno s okretanjem čovjeka materijalnim vrijednostima i izjednačavanjem civilizacijskog razvoja s tehnološkim razvojem. Posljedica takvog shvaćanja jest da prihvaćamo promjene – štoviše, one su poželjne – ali samo ako donose više onoga što želimo. Uvijek očekujemo da bude bolje, a to bolje uglavnom se odnosi na lagodniji život i više materijalnih dobara.
Do našeg doba ni jedna velika civilizacija u povijesti nije govorila o pravocrtnom razvoju svijeta i čovječanstva. Dovoljno je promatrati prirodu i uvidjeti da ne postoji neprekidni napredak i da su sve promjene ciklične. Sve ima svoj početak, vrhunac i kraj koji je istovremeno početak nečeg novog. Zašto bi svijet ljudi bio iznimka?
Za razliku od naše, drevne su civilizacije govorile o ciklusima razvoja kroz koje spiralno napredujemo, a dobra i loša razdoblja i promjene koje donose sastavni su dijelovi svakog ciklusa. Kineski mudraci, tvorci drevne knjige I Ching – Knjiga promjena, govorili su da su promjene prirodna posljedica univerzalnog zakona koji se očituje u međudjelovanju dvaju polarizirajućih principa: yina, pasivnosti, i yanga, aktivnosti. Prepoznavanje i razumijevanje ovih prirodnih ritmova omogućavaju razumijevanje onoga što nam se događa i onoga što trebamo činiti. Problem današnjeg svijeta nije u tome što se nalazimo u razdoblju u kojem naša civilizacija ne ostvaruje očekivanja o boljem i pravednijem svijetu, nego što ne razumijemo ili ignoriramo uzroke negativnih promjena i ne znamo što činiti kako bismo ovo stanje promijenili.
Nije mudro očekivati stalne uspone niti dramatizirati padove – oboje su dio plesa života. To ne znači da smo bespomoćni pred tim ritmovima prirode i da možemo jedino pasivno čekati da prođe loše razdoblje i ponovo se vrati ono koje želimo. Trebamo naučiti plesati u ritmu života, prepoznavati i razumijevati karakteristike razdoblja u kojem se nalazimo kako bismo znali adekvatno odgovoriti na izazove koje nosi i tako svjesno upravljati svojom sudbinom.
Trebamo naučiti plesati u ritmu života, prepoznavati i razumijevati karakteristike razdoblja u kojem se nalazimo kako bismo znali adekvatno odgovoriti na izazove koje nosi i tako svjesno upravljati svojom sudbinom.
Svaka promjena, bez obzira doživljavamo li je dobrom ili lošom, uvijek donosi novo iskustvo koje možemo korisno upotrijebiti ako smo otvoreni za učenje i vlastitu promjenu. Štoviše, više korisnog životnog iskustva možemo steći iz poteškoća i problema nego iz ugodnog života bez izazova. Teškoće nas pokreću, tada preispitujemo svoje vrijednosti i ciljeve i razvijamo snage i potencijale koje još nismo probudili.
Još je jedan razlog naše zatečenosti današnjim promjenama, a to je zanemarivanje zakona uzroka i posljedica koji govori da je svaki događaj posljedica nekog uzroka i istovremeno je uzrok nove posljedice. Ni jedna promjena nije slučajna, a mnoge negativne promjene kojima danas svjedočimo posljedica su nerazumnog ljudskog djelovanja i nesposobnosti naše civilizacije da uči iz iskustva prošlosti. Poznata latinska sentenca Historia magistra vitae est (povijest je učiteljica života), ne dotiče naše vrijeme. Ne samo da ne učimo iz drevne prošlosti, u kojoj možemo pronaći brojne savjete filozofa o dostizanju mudrijeg i sretnijeg života, nego ne učimo ni iz bliske prošlosti. Razarajući utjecaj čovjeka na klimu primijećen je naprimjer još polovinom prošlog stoljeća, a čovjek i dalje nezaustavljivo uništava prirodu unatoč upozorenjima brojnih znanstvenika i vidljivim posljedicama.
Vrijednosti koje danas živimo dat će svoje plodove u nekom budućem vremenu pa se možemo zapitati je li današnje djelovanje čovjeka garancija sretnije budućnosti?
U skladu sa zakonom uzroka i posljedica, način na koji se danas nosimo s promjenama u svijetu definira našu budućnost. Vrijednosti koje danas živimo dat će svoje plodove u nekom budućem vremenu pa se možemo zapitati je li današnje djelovanje čovjeka garancija sretnije budućnosti? Jesu li destruktivne ideologije, naoružavanje i ratovi, obuzetost materijalnim vrijednostima, netolerancija, nesposobnost da u drugom čovjeku vidimo istu potrebu za srećom i sigurnošću koju i mi imamo – jesu li to zaista izrazi humanih ljudskih vrijednosti koje će zaustaviti ovu silaznu putanju razvoja naše civilizacije i donijeti pozitivne promjene?
Jedan od uobičajenih izgovora tzv. malih, običnih ljudi jest da nemaju moć kojom bi mogli utjecati na promjene u svijetu. Zbog toga se mnogi zatvaraju u nišu vlastitih interesa gradeći zidove prema svemu što ih se osobno izravno ne dotiče, zatomljujući u sebi sve one humane kvalitete koje kao ljudska bića imaju. No, jesmo li zaista nemoćni? Prisjetimo se riječi Dobriše Cesarića:
Taj san u slapu da bi mog’o sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Svatko od nas živi u okruženju drugih ljudi kojima svakodnevno može biti primjer izražavanja humanih vrijednosti. Nitko nije premalen ni preslab da ne bi mogao ovaj svijet učiniti boljim.
Autor: Marijana Starčević Vukajlović
