recipročni altruizam – Nova Akropola

Altruizam u prirodi

Categories: Priroda|Tags: 04-2026, Adhiyan Jeevathol, altruistično ponašanje, čovjek, Darwin, Dictyostelium discoideum, dominantne paradigme, društvena suradnja, društveni kukci, empirijska istraživanja, eusocijalna društva, evolucija, evolucijska teorija, evolucijski napredak, G.C. Williams, haplodiploidni sustav određivanja spola, himenoptera, Ivica Rosić, jednostanični organizmi, John Maynard Smith, kolonije, kromosomi, krtičasti štakor, kukci, majčini geni, matematički modeli, mikrob, modeli stvarnosti, mravi, očevi geni, ose, pčele, postanak vrsta, predatori, primarna selekcija, princip reciprociteta, priroda, prirodna selekcija, ptice pomagači, razmnožavanje, recipročni altruizam, reproduktivne jedinke, reproduktivni potencijal, širenje vlastitih gena, sluzava plijesan, srodnička selekcija, suradnja, teorija grupne selekcije, termiti, vampirski šišmiši, vervet majmuni, W. D. Hamilton, znanstvena zajednica, znanstvene teorije, žrtvovanje|

U prirodi u kojoj je sve uređeno svrsishodno i podvrgnuto višem redu u korist cjeline, puno je primjera međusobnog pomaganja, a najčešće se navodi požrtvovnost mravi i pčela, pa čak i mikroba. Nesebično djelovanje na dobrobit drugih, uz žrtvovanje vlastitih interesa i bez očekivanja ičega zauzvrat, nije samo ljudska osobina. Altruizam nas usklađuje s pulsiranjem srca Prirode te može izvesti čovječanstvo iz sadašnje slijepe ulice na put prema svjetlijoj budućnosti.