Iznad prividnog mnoštva i različitosti život je jedan, iako to na prvi pogled nije očito. O tom jedinstvu govore mnoge tradicije, a staro učenje o povezanosti i međuovisnosti svega života oživljava vijetnamski učitelj Thich Nhat Hanh. Sve je povezano sa svime poput karika u lancu. Sve što mislimo, kažemo ili učinimo utječe na sve ostalo – na bolje ili na gore. Dajući najbolje od sebe doprinosimo izgradnji složnog jedinstva, a u samom tom procesu pronalazimo i radost.
Čovjek se naziva misaonim bićem, a izvorište misli je um pa tako poistovjećujemo svoje ja s umom i mislima. No, naše su misli obojane željama i osjećajima te nerijetko postupamo onako kako zapravo ne želimo pa se stoga pitamo: tko je, što je, gdje je to pravo ja? Tradicije razlikuju dvije razina uma: subjektivan um, sjedište našeg nižeg ja, koji je pod uplivom osobnih želja, te objektivan um koji pripada našem višem ja. Naš um nije ono što mi jesmo, on je oruđe kojim se služimo, ali je važno za kormilom imati naše više ja, naš glas savjesti, koji nam pomaže ispravno birati i izraziti ono najbolje ljudsko.