Kada je riječ o međunarodnoj suradnji koja je od dobrobiti za cijelo čovječanstvo, možda se ne bismo odmah sjetili svemirskih projekata. Međutim, novi svemirski teleskop James Webb (JWST) upravo je jedan takav projekt koji je značajno pridonio napretku znanosti. U suradnji američke NASA-e (Nacionalne uprave za zrakoplovstvo i svemir), ESA-e (Europske svemirske agencije) i CSA-e (Kanadske svemirske agencije) te više od dvadeset pet godina planiranja, izgradnje i sastavljanja, 25. prosinca 2021. godine lansiran je svemirski teleskop JWST (James Webb Space Telescope). Do svoje solarne orbite stigao je u siječnju 2022. godine, milijun i pol kilometara udaljen od Zemlje, nakon čega je bilo potrebno još šest mjeseci da se aktivira, raširi štitnike za zaštitu od Sunčevih zraka i postavi zrcala. Svoje prve slike poslao je u srpnju 2022. godine.
Svemir, kozmički krajolik, maglica. (Elemente fotografije montirala NASA)
Teleskop vrijedan deset milijardi dolara jedinstven je i predstavlja veliki iskorak u odnosu na svog starijeg brata, svemirski teleskop Hubble. U odnosu na Hubble, može detektirati objekte sto puta slabijeg sjaja.
Svemirski teleskop James Webb detaljno je snimio posljednju ‘izvedbu’ umiruće zvijezde. Otkrio je detalje planetarne maglice Južni prsten koji su prethodno bili skriveni astronomima.
Poput Hubblea, JWST koristi infracrveni spektar nevidljiv golom oku. Kasnije se njegovim crno-bijelim slikama dodaju boje kako bismo dobili jasniju predodžbu što nam prikazuju. Infracrveno svjetlo može putovati kroz oblake prašine, ali ga je teško promatrati sa Zemlje jer naša atmosfera apsorbira većinu infracrvenog spektra. Otuda važnost svemirskih teleskopa poput Hubblea i JWST-a.
Naravno, misija JWST-a nije samo slanje prekrasnih slika iz svemira, nego ima četiri ključna cilja:
1. potraga za svjetlom s prvih zvijezda i galaksija
koje su formirale svemir nakon Velikog praska
2. proučiti nastanak i evoluciju galaksije
3. shvatiti kako nastaju zvijezde i planeti
4. proučiti planetarne sustave i porijeklo života
Do sada, u samo nekoliko godina promatranja dubokog svemira, JWST je dao neke zanimljive podatke. Ne samo da je mogao promatrati galaksije udaljene više od dvanaest milijardi svjetlosnih godina, već je otkrio prisutnost organskih molekula u tim galaksijama.
Mistična planina. Područje u maglici Carina (NASA)
Osim toga, uspio je snimiti sudare najudaljenijih poznatih crnih rupa nastalih samo sedamsto četrdeset milijuna godina nakon Velikog praska, što je pokrenulo pitanje: nastaju li galaksije i razvijaju li se galaksije oko crnih rupa ili se crne rupe formiraju u središtu postojećih galaksija?
Neka od njegovih opažanja također su dovela u pitanje postojeći kozmološki model, naprimjer, mogućnost da su se nakon Velikog praska daleke galaksije koje smo promatrali pojavile znatno ranije nego što smo mislili. Još jedno zanimljivo opažanje pokazalo je da se naš svemir ne širi stalno na isti način, na što su upućivali raniji podaci s Hubblea. Ova razlika u rezultatima opažanja nazvana je Hubbleova “napetost”. Novi podaci s JWST-a potvrđuju anomaliju dotad prihvaćenog kozmološkog modela i primoravaju fizičare da ga preispitaju.
Na temelju takvih izazovnih podataka učinjen je veliki napredak u astrofizici. Ovakva istraživanja ukazuju na to da se rezultati ne prilagođavaju postojećoj teoriji, već potiču fizičare da preispitaju svoje stajalište. Takva otkrića pomiču granice znanosti i govore nam da su naše teorije i zamišljene da budu preispitane.
Autor: Florimond Krins
S engleskog prevela: Sofija Stepanovska
