Sve što se događa u umu utječe na tijelo i obrnuto.
Um i tijelo ne mogu se promatrati odvojeno.
Hipokrat

Placebo učinak je medicinski fenomen kod koga rezultati liječničkog tretmana placebom ovise o pacijentovom subjektivnom uvjerenju u njegovu učinkovitost. Placebo je prividan liječnički tretman u obliku tablete, kreme ili injekcije bez poznatog aktivnog biološkog djelovanja, ali koji ima ozdravljujuće djelovanje zbog pacijentova vjerovanja u učinkovitost “lijeka”. Poznato je da i psihološka podrška liječnika i njegove optimistične, ohrabrujuće riječi mogu imati placebo učinak.

Posljednjih desetljeća različite znanstvene discipline sve više istražuju ovu pojavu i otkrivaju njenu psihološku i biokemijsku pozadinu. Budući da se sama zamisao o “lažnom lijeku”, kako se placebo često naziva, čini nelogična i iracionalna, znanstvenici istražuju kako na njega reagiraju mozak i žljezdani sustav, kakav je utjecaj psihe; može li um biti ključan u procesu liječenja?

Placebo-1Jedan od ranih zabilježenih slučajeva placebo učinka koji će potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja jest onaj iz 1950. godine. Te su godine američki mediji bili prepuni vijesti o Krebiozenu, novootkrivenom revolucionarnom lijeku protiv raka. U ispitivanju njegove djelotvornosti sudjelovao je i klinički psiholog Bruno Klopfer. On je pacijentu teško oboljelom od raka limfe na njegov vlastiti zahtjev dao Krebiozen. Učinak lijeka je bio čudesan; tumorozna se masa ubrzo povukla i pacijent se vratio gotovo normalnom načinu života, uključivši i upravljanje privatnim zrakoplovom. Međutim, oporavak nije dugo potrajao. Pacijent je pročitao članak o tome kako Krebiozen nije ispunio očekivanja u terapiji raka – i bolest se vratila. Tada je Klopfer, inače profesor psihologije na sveučilištu u Kaliforniji i dugogodišnji urednik časopisa psihološke tematike, pribjegao triku. Rekao je pacijentu da posjeduje novu, poboljšanu verziju lijeka, a ustvari mu je počeo davati injekcije punjene sterilnom vodom. Pacijent se ponovno oporavio i normalno živio dva mjeseca. Samo zahvaljujući svojoj snažnoj autosugestiji da se radi o lijeku koji će mu spasiti život! No, kada su Američko medicinsko udruženje (AMA) i Agencija za hranu i lijekove (FDA) objavili konačne rezultate ispitivanja lijeka, koji su pokazali da je Krebiozen potpuno nedjelotvoran, za pacijenta je to bio smrtonosan udarac i on je preminuo par dana kasnije.

Kasnija su istraživanja pokazala da placebo doista u organizmu pokreće aktivnost imunološkog sustava, rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem i sintezu tvari sličnih onima koje izaziva i “pravi lijek”. Snimanje mozga nakon uzimanja placebo-analgetika pokazuje stišavanje aktivnosti u području za stvaranje osjeta boli i sintezu endorfina. Posebno je vrijedno otkriće to da placebo nema učinka ukoliko je pacijentu dan bez njegova znanja!

Slično pozitivnom placebo učinku, zanimljivo je da te iste inertne supstancije mogu izazvati i negativan učinak nazvan nocebo. U jednom su eksperimentu pacijente lažno obavijestili da su zaraženi opasnom bakterijom. Međutim, iako to nije bio slučaj i pruženi liječnički tretman bio je placebo, neki od pacijenata zaista su razvili infekciji slična stanja. Liječnici su ovu pojavu protumačili time da je um zamišljene bakterije interpretirao kao opasne i naredio tijelu da odgovori na njih kao da su stvarne.

Većina liječnika još uvijek placebo ne uzima ozbiljno, usprkos brojnim multidisciplinarnim eksperimentima koji potvrđuju njegov učinak. Moderna farmakologija i medicina koje lijekove gotovo isključivo povezuju s biokemijskim proce­sima u tijelu, zanemarujući pritom sugestivnu snagu čovjekove volje i uma, još uvijek ne mogu potvrditi niti opovrgnuti placebo učinak. No, ipak se naziru izvjesni pomaci: glasilo britanskog Kraljevskog medicinskog društva u travnju 2003. godine izabralo je knjigu Dylana Evansa Placebo: Učinak vjerovanja za knjigu mjeseca. On u čitavom jednom poglavlju raspravlja o povezanosti psihičkih i tjelesnih procesa kod čovjeka te o psihološkom učinku vjerovanja u ozdravljenje.

Bez obzira na znanstvene dokaze ostaje činjenica da postoji blagotvorni utjecaj pozitivnih i optimističnih misli na zdravlje – dobre i lijepe misli uistinu imaju iscjeliteljsku snagu.

Autor: Ivančica Krivdić