Početak u prethodnom broju…

Iako mi to slabo zamjećujemo, životinje neprestano međusobno komuniciraju i sve se to događa upravo oko nas. No, nažalost, ne postoji rječnik u koji bismo pogledali i s lakoćom otkrili što nam to govori kliktaj ptice ili zujanje pčele. Borbeni napjevi, otimanje teritorija, snubljenje i pronalaženje hrane ili jednostavno čavrljanje i igra, sve se to u prirodi odvija uz pomoć najrazličitijih tonova, frekvencija i boja zvukova. Akustični dvoboji ptica u kojima protivnici pokušavaju proširiti svoj teritorij mogu trajati satima. Oni oponašaju pjev protivnika, cvrkuću sve glasnije, prekidaju jedan drugoga i sl. Želi li palčić otjerati prugastog palčića, otpjeva pjesmu koju ovaj nema na repertoaru!

GEA_PcelicaPtice pjevajući upotrebljavaju različite ljestvice i mijenjaju tempo. Svaka vrsta kombinira tonove u različite “pjesme” koje ornitolozi nazivaju strofama. Ptice poput australske zebe tijekom čitavog života ponavljaju jednu te istu strofu, velika sjenica iz naših krajeva pjeva pet strofa, a drozd čak 2000. Iste strofe mogu trajati i više od 100 minuta! Onaj tko prepoznaje jezik ptica, može zapaziti njihovo upozoravanje na različite pojave u prirodi: zebe prognoziraju pogoršanje vremena i kišu, a gavran upozorava životinje u šumi na čovjekovu prisutnost.

Sve nas, bez iznimke, iritira zujanje komarica. No, za mužjaka komarca to je prekrasan pjev! Zujanje potječe od udaraca krila i da bi ga mužjak ticalima “čuo”, zvuk mora biti točno određene frekvencije. Za ljudske uši svi cvrčci pjevaju istovremeno, međutim muške jedinke susjednih teritorija u pjesmi se izmjenjuju. Kada jedan cvrčak pjeva, drugi utihne i obrnuto. I pčele također komuniciraju zvukom. Prilikom plesa kojim upućuje ostale radilice na mjesto bogate ispaše, pčela istovremeno zuji tonom niske frekvencije (do 300 Hz) kojeg stvaraju udarci krilaca (do 30 udaraca u sekundi). Zujanje traje dulje što je izvor hrane udaljeniji. Za mrave i termite poznato je da zvučne signale odašilju udarajući dijelovima tijela o podlogu, a zvukovi koji pritom nastaju nazvani su bubnjanje.

GEA_SismisiMožda iznenađuje, ali ni život riba nije okružen tišinom. Stotine riba ispušta zvukove. Zvuk se dobro širi vodom pa su znanstvenici registrirali komunikaciju različitih vrsta riba. Mužjaci tropske vrste Tetractenos sp. u vrijeme mrijesta zborski pjevuše ljubavne pjesme, nastavljajući ponekad satima. Mužjak ove vrste gunđa kada naiđe suparnik, ali gunđanje traje svega 2/10 sekunde!

Bogat rječnik prerijskog psa bio je sve donedavno u potpunosti nepoznat. U posljednje vrijeme se otkrilo da se glasanje prerijskog psa mijenja u prisutnosti čovjeka, kojota, lisice, zmije, te da za različite vrste opasnosti imaju različite signale.

Najpoznatiji primjeri korištenja eholokacije u životinjskom svijetu svakako su šišmiši i dupini. Malo je poznato da tu sposobnost imaju i druge životinje. Tako, na primjer, rovke koriste eholokaciju prilikom traženja hrane, a tropska noćna ptica guačaro ispušta krikove kako bi se orijentirala leteći između drveća i unutar špilja u kojima živi.

Lijep primjer komunikacije među različitim vrstama je suživot kljunorošca i majmuna. Pozivi kljunorožaca na uzbunu prilikom približavanja leoparda ili orla pronose se tropskom kišnom šumom i do 2 kilometra udaljenosti, uzbunjujući sve sitni­je životinje u okolini. Međutim, kljunorošci samo prenose poziv na uzbunu diana majmuna s kojima dijele isto drveće i koji su puno bolji stražari, ali slabijeg glasa od kljunorožaca.

U zraku, vodi, tlu, u čitavoj prirodi neprestano netko klikće, sikće, cvrkuće, guguće, mumlja, brunda, glasa se najčudesnijim zvukovima. Sve u prirodi međusobno komunicira na sebi svoj­stven način.

Autor: Ivančica Krivdić