GEA_Ptica1„Ako razgovaraš sa životinjama, one će razgovarati s tobom i vi ćete se upoznati. Ako ne razgovaraš s njima, nećete se upoznati. Ono što čovjek ne poznaje, toga se boji. Ono čega se boji, to uništava.“
Poglavica Dan George

Jedno od najmlađih područja zoologije koje proteklih desetljeća izaziva veliko zanimanje svih ljubitelja životinja, zove se etolo­gija ili znanost o ponašanju životinja. Naziv je prvi upotrijebio 1902. g. William M. Wheeler, a potječe od grčke riječi ethos koja se u ovom slučaju prevodi kao običaj, ćud. U sljedećih nekoliko brojeva predstavit ćemo dio znanstvenih dostignuća etologije i to iz područja komunikacije.

Komunikaciju među životinjama znan­stvenici obično dijele na četiri tipa: zvučnu, vizualnu, dodirnu i komunikaciju pomoću mirisa. U ovom broju dodirnut ćemo se zvučne komunikacije. Zvučna komunikacija najbolje je istražena među dupinima. Dupini se služe velikim brojem frekvencija, od ponavljajućih kliktaja koje koriste za eholokaciju, do prodornih zvižduka. Pomoću eholokacije dupin pronalazi hranu, a vezanih očiju može pronaći predmet veličine novčića na dnu bazena i razlikovati predmete prema obli­ku i materijalu od kojega su napravljeni. Vrlo su zanimljive vokalizacije dupina. Istraživanja su pokazala da svaki dupin ima jedinstveni zvižduk nazvan “potpisnim”. Otkriveno je da dupini mogu proizvesti i do dvadeset i pet različitih zvižduka, što je ujedno i maksimalan broj jedinki u nekoj skupini. Mladi dupini moraju naučiti zvižduke ostalih jedinki iz skupine. Podaci o više od stotinu dupina pokazali su da oni ne izabiru svoj “potpis” prema nekoj točno određenoj listi, nego razvijaju vlastiti jedinstveni zvižduk. Snimanjem zvižduka tek rođenih mladunaca otkriven je tihi podrhtavajući zvuk koji se s razvojem mijenja, poput vlastoručnog potpisa malog djeteta. Mladunac izgrađuje zvižduk do svoje prve godine i on ostaje nepromijenjen barem jedno desetljeće. Također je otkriveno da muški i ženski mladunci različito razvijaju zvižduke. Zvižduk ženskog mladunca vrlo se razlikuje od majčinog, dok će mladi mužjak svoj zvižduk razvijati od promjenjivog dječjeg do odraslog koji vrlo nalikuje majčinom. U skupini se ženke s novorođenim mladuncima drže svojih majki, baka i drugih ženki, sačinjavajući dugotrajnu obitelj. Budući mužjaci napuštaju skupinu kada sazriju, pa ne može doći do zabune zbog sličnosti zvižduka s majčinim.

GEA_Nilski konjGovoreći o zvučnoj komunikaciji nezaobilazno je spomenuti ptičji pjev. Iako je osnovni pjev isti kod svih jedinki vrste, kod mnogih ptičjih vrsta mlade ptice uče pojedinosti svojih pjesama od očeva, zbog čega tijekom nizanja generacija nastaju “dijalekti” pjeva u pojedinim područjima. Danas se smatra da se ptići ne rađaju s genetički naslijeđenim poznavanjem pjeva, nego da ga trebaju naučiti.

Ako mislite da su ribe šutljiva bića, varate se! Ribe se glasaju vrlo niskim frekvencijama i zato ih ne možemo čuti. Ribe koraljnih grebena toplih mora pucketaju, cvrkuću, ispuštaju “bum-bum” zvukove i sve to najčešće prilikom snubljenja, borbe za teritorij ili prilikom obrane i bijega.

I mnoge kopnene životinje koriste se niskim frekvencijama. Takav način komunikacije omogućava kontakt na puno veće udaljenosti od uobičajenih zvukova. Obitelji slonova, kilo­metrima udaljene jedne od drugih, komuniciraju na ovakav način. Vodenkonj može dosegnuti gromoglasnih 115 dB, ali jednako djelotvorno koristi i infrazvukove ispod površine vode.

Čitava priroda međusobno komunicira. Svako biće pokušava na vlastiti način prenijeti određene poruke svojoj okolini. Potrebno je samo osluhnuti i pred nama se otvara čaroban novi svijet!

Nastavak u idućem broju…

Autor: Iva Hollos