Veliki banjan glavna je znamenitost botaničkog vrta Acharya Jagadish Chandra Bose u Calcutti. Star je više od 250 godina i pokriva oko 14 500 kvadratnih metara zemljišta. Visine je oko 25 metara, a opsega krošnje oko 420 metara! Oko njega je izgrađena staza dužine 330 metara da bi ga posjetitelji mogli obilaziti. No, banjan se nastavio širiti i u međuvremenu je prešao preko staze.
Banjan, bengalska smokva ili fikus (lat. Ficus benghalensis), najrazgranatije je stablo na svijetu. Domovina mu je indijski potkontinent, no prenesen je i na druge kontinente. Ime su mu dali Europljani po trgovcima, banyan, koji su imali običaj okupljati se oko njega i trgovati zaštićeni od žarkog indijskog sunca. Hindusima i budistima to je sveto stablo koje se često spominje u vedskim spisima pod sanskrtskim imenima nyagrodha, vat, vata, bahupada.
Najveće stablo banjana je Thimmamma Marrimanu, a nalazi se u jugoistočnoj indijskoj državi Andhra Pradeš. Ostali izuzetni primjerci nalaze se u Calcutti, Adyaru, Bangaloreu, Aurovilleu.
Stablo ima horizontalno jako izdužene grane s karakterističnom “šumom” zračnoga korijenja. Kad dosegnu zemlju, ukorijene se, odebljaju i odrvene te postanu potpora golemoj razgranatoj krošnji. Na taj se način stablo širi, kao da “hoda” pomoću novih debala, zbog čega na sanskrtu nosi ime bahupada – “mnogo-stopala”, dok istodobno od svih poznatih stabala pušta najdublje korijenje u zemlju.
Nearh, general Aleksandra Makedonskog, opisao je velik primjerak banjana na obali rijeke Narmade u današnjoj zapadnoj indijskoj državi Gudžarat. Moguće je da je opisao banjan koji danas nosi ime Kabirvad, po mističnom mudracu i pjesniku Kabiru iz XV. stoljeća koji je tamo često boravio. Prema Nearhovoj zabilješci, krošnja je bila toliko razgranata da se pod nju sklonilo sedam tisuća ljudi. Danas površina Kabirvada iznosi 17 520 m2 (4,33 hektara), s obodom od 641 m i ima više od tri tisuće debala.
Prvi Europljani koji su se susreli s ovim neobičnim stablom bili su vojska Aleksandra Makedonskog koja je stigla u Indiju 326. g. pr. Kr. Zadivljeni banjanom, po povratku u Grčku prenijeli su svoje utiske najpoznatijem botaničaru Teofrastu.
Veliki banjan danas ima oko tri tisuće debala, što ostavlja dojam kao da se radi o pravoj šumi, a ne o jednom jedinom stablu. Zanimljivo je da je glavno deblo Velikog banjana počelo propadati nakon što su ga pogodila dva ciklona pa je 1925. godine uklonjeno, no zdravi ostatak stabla nastavio se nesmetano širiti do danas.
Botanički vrt u Calcutti utemeljio je 1787. godine britanski pukovnik Robert Kyd koji se živo zanimao za hortikulturu. On je ideju o botaničkom vrtu predložio tadašnjem generalnom guverneru Istočnoindijske kompanije, posredstvom koje je Indija postala dio britanskog kolonijalnog carstva. Plan je odobren, a Kyd je postao nadzornikom. Njegov nasljednik, botaničar William Roxburg, nastavio je rad na botaničkom vrtu s ništa manjim žarom te je prikupio golemu zbirku biljaka iz cijele Indije. Od 2009. godine botanički vrt nosi ime po svestranom indijskom prirodoznanstveniku Jagadishu Chandri Boseu.
Banjan je nacionalni simbol Indije. Nalazi se u središtu mnogih sela, a u nekim slučajevima su oko ovih stabala izrasli i čitavi gradovi, primjerice grad Vadodara u Gudžaratu. Sam po sebi čini jedan ekosustav, stanište je pticama, šišmišima, majmunima, zmijama, gušterima, insektima. Kao golemi suncobran i kišobran tamnozelenih kožnih listova koji u indijskom tropskom podneblju štiti od sunca i kiše, simbol je zaštite i prirodno mjesto susreta. Također personificira svemir koji neprestano raste i razvija se, mijenja i obnavlja. Izrasta iz sićušne sjemenke i stvara nastanjivi svijet. Drevni indijski mudraci poslužili su se tim paradoksom u paraboli koja nezamjetnu moć u sjemenki banjana uspoređuje s Atmanom1, nevidljivom biti koja je za hinduse sadržana u svemu što postoji.
1 Razgovor mladog Svetaketua s ocem, Čandogja Upanišada: Ti ne vidiš tananu bit, a ona i jest stablo nyagrodhe.
Priredila: Ines Bakalar-Milatić
