Sjajni quetzal (Pharomachrus moccino) jedna je od najomiljenijih ptica drevnih američkih kultura i danas, kao i bezbroj drugih ptica tropskih kišnih šuma Srednje i Južne Amerike, na rubu izumiranja zbog sječe i uništavanja šuma. Mikstečki tidaaa ii, na jeziku Nahuatl kulture quetzaltotol ili danas jednostavno quetzal, zbog svog je sjajnog perja zeleno-zlatne, plave i crvene boje ptica vrlo upadljivog izgleda. Veličine je svega 35 cm, poput goluba, ali se kod mužjaka ističe prekrasan šezdesetak centimetara dugačak rep. Prehrana quetzala vrlo je raznolika, od žaba i kukaca do voća. Važna je karika u prehrambenom lancu tropskih kišnih šuma Amerike. Naprimjer, jedna je od rijetkih ptica koja se hrani avokadom i tako omogućava njegovo prirodno rasprostranjivanje. Quetzal je ptica selica koja jedan dio godine provodi u šumama na obalama Tihog oceana, dok u listopadu seli prema Atlantiku. Svoja jaja plave boje liježe u rupu koju izdubi u trulom drvetu. Nestanak stabala pogodnih za odlaganje jaja može smanjiti njegovu populaciju i danas predstavlja jednu od osnovnih poteškoća u zaštiti ove lijepe ptice. Vrlo ga je teško uzgojiti ili držati u zatočeništvu, jer najčešće ugiba ubrzo nakon što je uhvaćen.
Zbog teškoća u uzgoju u zatočeništvu quetzal je u novijoj povijesti pretkolumbovskih naroda postao simbol slobode. Jedna od legendi kaže da quetzal zarobljen u krletki ugiba slomljena srca.
Quetzal je oduvijek imao važnu ulogu u američkim kulturama, a drevni majanski i astečki kraljevi i visoko svećenstvo nosili su perjanice od quetzalovog perja.
Autor: Iva Hollós[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
