GEA_Cokolada2Čokolada potječe od astečkog chocoatl, napitka koji se pripremao od plodova stabla kakaovca. Međutim, ovaj čokoladni napitak nije ni najmanje nalikovao onome što danas obično zamišljamo pod pojmom – čokolada! Vruć ili hladan čokoladni napitak mogao je biti aromatiziran ili samo zaslađen medom, a pili su ga uvijek s vodom. Naime, ove kulture nisu poznavale šećer u našem današnjem obliku, a nisu koristile niti mlijeko. Od začina su se dodavali vanilija, cimet, sjemenke anato koje su napitku davale crvenu boju ili čak čili kada se željelo da napitak bude ljut. Jedan od prvih zapisa o astečkoj čokoladi potječe od čovjeka povjesničarima poznatog kao “Nepoznati Osvajač” i opisanog kao “Cortezov gospodin”. U svom spisu o Tenochtitlánu tiskanom 1556. g. u Veneciji o velikoj hranjivosti čokoladnog napitka kaže sljedeće: “Ovo piće nazvano tlaquetzalli (dragocjenost) najzdravija je stvar na svijetu, jer onaj tko popije šalicu ove tekućine može hodati čitav dan bez jela.” Sjemenke kakaovca su se sušile, a zatim mljele u prah koji su Azteci dodavali u vruću, a Maye u hladnu vodu. Takav se pripravak prelijevao iz posude u posudu dok se ne bi dobio ukusan napitak bogat pjenom. Sjemenke kakaovca bile su toliko cijenjene da su se prinosile kao žrtva bogovima tijekom svetkovina, a koristile su se i kao novac prilikom trgovanja. No, proći će cijelo jedno stoljeće prije nego što Europljani otkriju čokoladu…

Autor: Ivančica Krivdić