EUKALIPTUS_13Ono što prvo vezujemo uz Austra­liju jest zgrada Opere u Sydneyu, veličanstveni monolit Ayers Rock, pustinjski krajolici unutrašnjosti kontinenta, klokani i – eukaliptus. Koliko je eukaliptus simbol Australije govori i to da je našao mjesto u uvodnom stihu najpopularnije australske nacionalne pjesme “Waltzing Matilda”.

Drvo eukaliptusa nezaobilazan je dio australskog obzorja već milijunima godina. Istraživanja biologa upućuju da je eukaliptus kao vrsta vrlo star i da je opstao zahvaljujući upravo građi i velikoj sposobnosti prilagođavanja teškim uvjetima.

Svojom visinom, građom i mirisom privukao je posebnu pozornost Sir Josepha Banksa, slavnog botaničara Cookove ekspedicije, koji je 1770. godine opisao ovo zanimljivo drvo te znanstvenike svog doba upo­znao s ­njegovim karakteristikama.

U XIX. stoljeću u Europu ga je donio njemački botaničar i istraživač Ferdinand von Müller. On je od 1857. do 1873. radio kao upravitelj botaničkih vrtova u Melbournu te je, oduševljen kako izgledom samog stabla tako i njegovim ljekovitim djelovanjem, svojim životnim zadatkom smatrao upoznati svijet s ovom biljkom.

Danas eukaliptus raste u toplim podnebljima širom svijeta, ali se jedino na australskom kontinentu prilagodio različitim klimatskim uvjetima. Australija je ujedno jedini kontinent na kojem je jedna vrsta, u ovom slučaju eukaliptus, zastupljena na tri četvrtine šumskih površina.

eukaliptus1Eukaliptus je svojevrsni div među drvećem. U postojbini njegova visina često prelazi 100 m, u Europi doseže oko 80 m, dok je najviši poznati pri­mjerak dosegnuo visinu od 165 m. Eukaliptus pripada porodici Myrtaceae i danas je poznato oko 700 njegovih vrsta. Sam naziv dolazi od grčke riječi eukalyptos i znači “dobro zamotan” ili “dobro pokriven”. Ovo je ime zasi­gurno dobio zbog građe ploda u obliku čvrste čaške s poklopcem koja čuva sjemenke u nepovoljnim uvjetima. Pojedine vrste eukaliptusa razlikuju se po visini, obliku krošnje, građi kore, ali gotovo sve ih odlikuje vrlo brz rast u visinu i trajno zeleno lišće (poznate su samo dvije vrste koje gube lišće u sušnom periodu). Mlado lišće ovalnog je oblika i bez peteljke, kožasto, a starenjem se izdužuje te na dugim peteljkama na­staju dugački, sabljasti, plavičasti listovi.

eukaliptus2Biljka započinje cvatnju tek kada se počnu formirati zreli listovi. Cvijet je jednostavan i sastoji se od niza modificiranih prašnika. Nakon cvatnje na­staje vrlo čvrsta i otporna čaška koja u sebi čuva mnogo sjemenki.

Zanimljivo je da eukaliptus ne gubi lišće, ali gubi koru. Kora odumire godišnje u većim ili manjim komadima, ovisno o vrsti. Za stablo eukaliptusa karakteristično je da pri vrhu ima glatku koru koja je i po boji različita od gru­be kore donjeg dijela debla. Po izgledu kore moguće je odrediti vrstu eukaliptusa.

Osim kore, eukaliptus odbacuje i stare grane pa je opasno zadržavati se pod njegovom krošnjom. Zbog brojnih smrtnih slučajeva šumskih radnika uzro­kovanih iznenadnim padom grana s ovih gorostasa, u Australiji među šumskim radnicima postoji izreka kako šume eukaliptusa “stvaraju udovice”.

EUKALIPTUS_Coala2Šume eukaliptusa prati još jedna osobitost: plavičasta izmaglica koja se izdiže iznad australskog busha za visokih temperatura uslijed isparavanja eteričnih ulja iz listova i grana eukaliptusa. Ovo je ulje vrlo zapaljivo pa je i uzrok velikih šumskih požara. Vatra se brzo širi krošnjama eukaliptusa, a otpale grane i kora na tlu pospješuju razbuktavanje požara. Iako nakon požara ostaje spaljen i uništen krajolik, izgorjela se stabla kao nekim čudom počinju vrlo brzo obnavljati, jer ljepljiva struktura ispod kore čuva biljku od ozbiljnih oštećenja, a brojne kemijske reakcije pokrenute upravo toplinom požara potiču pupove skrivene duboko ispod kore da izbiju na svjetlost sunca. Zbog topline pucaju i čaške sa sjemenkama, te se sjemenke rasipavaju po tlu započinjući u pepelu požara novi ciklus života.

Među brojnim životinjskim vrstama, stanarima eukaliptusa jedna je zasigurno najpoznatija i najsimpatičnija – koala. Koala se hrani isključivo lišćem i mladicama eukaliptusa. Zanimljivo je da eterično ulje kojim obiluju listovi eukaliptusa sadrži sastojak koji je u većim količinama otrovan, no koale su na njega neosjetljive.

Eterično ulje koje se iz listova i vršaka mladica eukaliptusa dobiva desti­lacijom vodenom parom od davnina je vrlo cijenjeno. Aboridžini su ga smatrali lijekom za sve boljke. Danas je sastavni dio brojnih pripravaka koji pomažu kod dišnih tegoba, reumati­zma, infekcija urinarnih putova, kožnih problema, djeluje antibakterijski i antivirusno. Najvažniji sastojak ovog bezbojnog do zelenka­stog ulja je eukaliptol koji mu daje karakterističan svjež okus i jak miris.

U malim količinama eterično ulje eukaliptusa koristi se kao dodatak hrani, a posebno se koristi u proizvo­dnji slatkiša te bombona protiv kašlja i slično.

eukaliptus3Eukaliptus je također izuzetno medonosna biljka, a med pojedinih vrsta odlikuje se visokom kvalitetom.

Australski starosjedioci koriste ovo drvo na vrlo domišljat način: listove potapaju u vodu u kojoj love ribu jer neki sastojci koje listovi otpuštaju privremeno omamljuju ribe pa ih je tako lakše uloviti. Od grane eukaliptusa koju su izdubili termiti izrađuju tradicionalni puhački instrument didjeridu, pa zato kažu da ga je stvorila Majka Priroda. Didjeridu, neizostavna pratnja svih njihovih cere­monija i svečanosti, vjerojatno je naj­stariji puhački instrument na svijetu.

Eukaliptus je danas stalni sta­novnik toplog podneblja jer snažno upija vodu iz tla, te su zahvaljujući ­njemu isušene brojne močvare svijeta koje su bile izvori malarije. Eukaliptus osim toga izuzetno dobro pročišćava zrak, a miris njegovog ulja odbija komarce i druge insekte, tako da su plavičaste šume eukaliptusa postale zaštitni znak ugodnog i zdravog života.

Autor: Martina Popović Novosel