Na posudama koje su iskopane na vučedolskom području, a pripadaju kasnom razdoblju vučedolske kulture, nalaze se simboli koji, prema mišljenju dr. Aleksandra Durmana, arheologa s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predstavljaju kalendar koji se po starosti može mjeriti s drugim kalendarima drevnih naroda.
“Kalendar je konstruiran kad i najraniji poznati u svijetu, kao što su egipatski i sumerski, i nipošto im nije kopija, jer je uspostavljen na 45. paraleli. Klima je na toj geografskoj širini odredila četiri godišnja doba koja su zastupljena indikativnim zviježđima”, kaže dr. Durman.
Nakon dugogodišnjih istraživanja, dr. Durman je uočio da se plašt spomenute posude sastoji od četiri paralelne trake koje predstavljaju četiri godišnja doba. Svaka je traka podijeljena na dvanaest kvadrata koji predstavljaju tjedne u pojedinom godišnjem dobu. U većini polja nalaze se određeni simboli nebeskih tijela, dok su neka polja bez prepoznatljivih simbola. Dr. Durman smatra da se polja bez simbola odnose na brojčanu vrijednost od osam dana, a polja sa simbolima na sedam dana. Tako bi matematički dobili godinu od 360 dana, kao i u nekim drugim drevnim kalendarima. Dodavalo se još pet dana kako bi odgovaralo ukupnom broju dana u godini.
Kalendar je trebao opisati nebeska zbivanja tipična za pojedina godišnja doba. Tako Sunce i Orion u prvom pojasu prikazuju proljeće. U drugom pojasu vidimo simbole Plejada, Kasiopeje i Labuda, od kojih dva zadnja dominiraju i našim današnjim ljetnim nebom. Plejade, Blizanci, Pegaz-Ribe u trećem pojasu su tipična jesenska zviježđa. U četvrtom i najočuvanijem pojasu nalaze se zimska zviježđa Oriona, Kasiopeje, Pegaza-Riba, Plejada i Blizanaca.
Plašt posude se sastoji od četiri paralelne trake s po dvanaest kvadrata gdje trake predstavljaju četiri godišnja doba, a kvadrati pripadajuće tjedne. Simboli u kvadratima predstavljaju zviježđa vidljiva u određenim godišnjim dobima, pa gledajući od gore prema dolje imamo proljeće, ljeto, jesen i zimu.
Jednako je zanimanje izazvala i posuda nazvana “kadionica” koja je pronađena pored posude s kalendarom. Ta posuda, koja se u arheologiji naziva terina, ima zanimljiv oblik s oštro prelomljenim “trbuhom”, tzv. bikonitetom, umjesto uobičajeno zaobljenog. Samo su dva simbola svojom ulogom mogla prolaziti liniju bikoniteta, koja je predstavljala i razliku između dva svijeta: vidljivog i nevidljivog. To su simboli Sunca i zviježđa Orion. Sunce, koje je prikazano na liniji bikoniteta, simbolički predstavlja izlazak iz podzemlja u kojem je boravilo tijekom noćnih sati. S druge strane, Orion je tako prikazivan jer se ovo prepoznatljivo zviježđe pojavljivalo na vučedolskom nebu početkom zime kad je Sunce prividno slabilo. Prema mišljenju dr. Durmana, Vučedolci su u neku ruku Orion smatrali “zimskim noćnim Suncem”.
Stručnjaci su uvidjeli da su za vrijeme vučedolske kulture tri zvijezde Orionova pojasa zapadale iza horizonta točno na proljetnu ravnodnevnicu. Tako je Orionova simbolička smrt (21. ožujka) bila prijelaz između dvaju godišnjih doba. Orion je očigledno, uz Sunce, smatran simbolom besmrtnosti. Dakle, simboli koji se prelamaju upravo na bikoničnom (najširem) dijelu terine su Sunce i Orion, i tako simbolički prikazuju smjenu zimskoga u proljetni dio godine.
Zanimljivo je da se na poklopcu posude nalazi pet polja sa simbolima Venere naspram osam polja na plaštu. “Prošlo je mnogo vremena dok nisam povezao odnos pet naprama osam zabilježen i u Venerinom kalendaru Maya iz mezoameričkog prostora. On objašnjava da Venerinih pet sinodičkih ophoda oko Sunca točno u dan odgovaraju osam Zemljinih putanja oko Sunca. Odnos brzine ophoda Venere i Zemlje oko Sunca je pet naprama osam, a to odgovara odnosu segmenata na kadionici… Tako da je naša posuda-kadionica zapravo poslužila kao korekcija kalendara!” kaže dr. Durman.
Na jednoj od posuda dr. Durman prepoznaje niz simbola koji upućuju na točno određeni datum: 9. ožujka 2889. godine prije Krista kada su se “u konjunkciji, u takozvanom ljubavnom položaju, našli Venera i Mars, prolazeći kroz zviježđe Plejada. Upravo u tom trenutku u Sunčev je sustav, kao što se zbiva svake tri godine, uletio komet Encke. No kako je prošao svojom nebeskom putanjom, djelovalo je kao da je udario u njih. To je tako rijedak događaj da smo, vraćajući se u prošlost, mogli izračunati točan datum kada se to dogodilo”, zaključuje dr. Durman.
Po svemu sudeći, Vučedol krije još mnoge tajne koje čekaju odgonetanje.
Priredio: Damir Krivdić
