Brojevni sustav kakav danas koristimo je pozicijski dekadski sustav. Vrijednost neke znamenke određena je njenim položajem, pa govorimo o znamenci jedinica, desetica, stotica… To omogućuje da se bilo koji broj može prikazati upotrebom samo deset znamenaka (0, 1, 2, … 9).
Pozicijskom sustavu prethodili su različiti brojevni sustavi koji su se razlikovali od kulture do kulture, a stari Grci, s obzirom na političku rascjepkanost, nisu posjedovali čak ni jedinstven način zapisivanja brojeva. Oko 1000. g. pr.Kr. počeo se upotrebljavati akrofonski sustav brojeva poznat pod nazivom atički brojevi. Izraz “akrofonski” označava da simbol za određeni broj dolazi od prvog slova imena tog broja.

1

Samo su pojedini brojevi imali svoje posebne oznake:

2

Ostali su se brojevi dobivali slično kao rimski: npr. broj 4567 prikazivao se kao niz1
Osnovni nedostatak ovog sustava je taj što je za prikaz složenijih brojeva potreban velik broj znakova: npr. za prikaz broja 9999 potrebno je dvadeset znakova: niz2

Akrofonskom sustavu slijedio je alfabetski sustav. Ovaj sustav ne traži ponavljanje istog znaka nego se vrijednost brojeva označavala malim ili velikim slovima grčkog alfabeta. Prvih devet slova predstavlja brojeve od 1 do 9, sljedećih devet slova desetice, a posljednjih devet slova stotice.

3

Složeniji brojevi zapisivani su kao kombinacija navedenih, npr. 365 = 300 + 60 + 5 tj. τξε.
Nadalje, višekratnici broja 1000 označavani su velikim slovom i kvačicom s lijeve strane slova.

4

Višekratnici broja 10000 prikazivali su se tako što se ispred ili iznad slova M (znak za 10000) sitnim slovima ispisivao broj kojim se množio broj 10000.

Npr. 40 000 = 4 x 10 000 tj. δM ili M, a broj 320 000 = 32 x 10 000, tj. λβM ili M.
Računske su operacije u ovim brojevnim sustavima očigledno morale biti komplicirane, zbog mnoštva simbola koji su se pojavljivali u računu, pa je ovaj sustav zamijenio puno praktičniji pozicijski sustav koji se počeo koristiti u Indiji u IX. st. On se preko arapskog svijeta proširio Europom i ubrzo potpuno istisnuo sve ostale sustave.

Autor: Joško Dvornik