Dva hrama u Abu Simbelu, Veliki hram posvećen Suncu-Vatri i Mali hram posvećen Majci svijeta Hathor, bili su izgrađeni još u drevna vremena na samoj južnoj granici egipatskog carstva. Dogradio ih je u XIII. st. pr.Kr. faraon Ramzes II. kao podsjetnik na (navodnu) pobjedu nad Hetitima u legendarnoj bitci kod Kadeša, ali i kao opomenu napadačima s juga.
Iako od prije poznati i posjećivani, svjetsku su slavu stekli kad je zbog izgradnje Asuanske brane odlučeno da ih se premjesti kako ne bi bili potopljeni vodama akumulacijskog jezera1. Riješiti ovaj problem bilo je izuzetno složeno s obzirom da su bili uklesani u dvije žive stijene i da su bili kolosalnih dimenzija. Veći, Ramzesov hram, bio je dimenzija 65 x 38 metara.
Egipatska vlada i UNESCO odlučili su se za rješenje koje su predložili švedski stručnjaci. Hramovi će biti izrezani na blokove i premješteni na lokaciju koja se nalazila dvije stotine metara dalje i šezdeset i pet metara iznad stare lokacije. Radovi su povjereni međunarodnom konzorciju od deset izvođača tako da je na gradilištu ponekad bilo angažirano i do tisuću šesto radnika i stručnog osoblja. Na novoj lokaciji izrađena su dva umjetna brda od kamena i betona, dovoljno čvrsta da izdrže težinu hramova.
Na staroj lokaciji hramovi su izrezani na više od deset tisuća komada teških i po trideset tona. Svaki je komad označen, premješten i ponovno ugrađen na novoj lokaciji. Prije samog rezanja u kamenu hramova izbušeno je oko sedamnaest tisuća rupa u koje je ubrizgano trideset i tri tone smole, a na nekim su mjestima korištene i čelične spone. To je bilo potrebno kako bi se spriječilo raspadanje blokova nakon rezanja i prilikom transporta. Cjelokupni posao rezanja, prijenosa blokova i same rekonstrukcije trajao je od 1964. do 1968. godine.
Hramovi su toliko vjerno rekonstruirani da i na novoj lokaciji zrake rađajućeg Sunca u Velikom hramu dva puta godišnje, na određene datume, padaju u najskrovitije svetište hrama i obasjavaju kipove Amona-Ra, Ramzesa II. i Ra-Harakhtea na isti način kao i u starom hramu.
Inače, na ovom je području bilo osamnaest drevnih hramova. Neki su darovani zemljama koje su pomagale u premještanju dvaju spomenutih hramova, pa se tako danas hram Debod nalazi u Madridu, hram Taffeh u Leidenu, te hram Dendur u New Yorku. Preostali arheološki ostaci, između ostalih i drevna utvrda Buhen, nalaze se na dnu velikog akumulacijskog jezera kojim se reguliraju vode Nila.
Autor: Joško Dvornik[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
