U starom sirijskom gradu Alepu otkriven je pet tisuća godina star hram posvećen asirskom bogu oluje, gromovniku Adadu. Hram je pronađen unutar veličanstvene utvrde koja se uzdiže na brežuljku iznad staroga grada, koja je svoj današnji oblik dobila u XIII. st. kada su je sirijski vladar Nurudin, a potom Saladinov sin al-Zahir al-Ghazi, u obrani od križara pretvorili u blistav simbol nepobjedivosti.
Sirijsko-njemački tim stručnjaka u Alepu je proveo deset godina pomno uklanjajući sloj po sloj nataloženog materijala, da bi 1997. godine došli do spektakularnog otkrića – na dubini od sedam metara nalazili su se ostaci prastarog hrama, svetišta iz ranog brončanog doba.
Najprije je otkrivena jedna bazaltna ploča s reljefnim prikazom dva bika i drveta života, a tijekom vremena iskopan je cijeli friz sastavljen od ploča s različitim mitološkim prikazima. Na najvećoj ploči, veličine 2 x 2 metra, nalazio se i prikaz samog Adada. Na svjetlo dana izašle su i bazaltne figure sfinge i lava, čuvara ulaza u Adadovo svetište.
Bog oluje, groma i kiše sveprisutno je božanstvo. Kod Asiraca on je Adad, kod Sumerana Iškur; on je semitski Hadad, akadski Ramman, hetitski Tešub, amorićanski Amurru, a u nama bliskoj antici on je grčki Zeus i rimski Jupiter. Kao bog oluje i gromovnik on razara i pustoši, ali kako uz grmljavinu dolazi i kiša, Adad je i onaj koji zemlji daruje plodnost, donosi klijanje, cvjetanje, život.
Zanimljivo je da su još 1930-tih godina na ovom mjestu istraživali francuski stručnjaci i da su od daljnjeg iskapanja odustali iako ih je samo tridesetak centimetara dijelilo od velikog otkrića. Kay Kohlmayer, njemački znanstvenik i arheolog, i jedan od voditelja sirijsko-njemačkog tima, priznaje: Imao sam sreću. Ja sam samo krenuo od tamo gdje su drugi odustali i otkrio ovaj veličanstven hram koji u sebi skriva djelić povijesti koji nam je prije bio nepoznat.
Kanali nastali u III. st. pr.Kr. pokazuju da su i Heleni, vjerojatno tražeći dragocjenosti, otkrili neke od reljefa, ali izgleda da su zbog strahopoštovanja prema svetosti mjesta kamenje ostavili netaknuto.
Sam grad Alep tisućama je godina bio sjecište mnogih trgovačkih putova, još od II. tisućljeća prije Krista, a na vrhuncu moći bio je u XVIII. st. pr.Kr. Grad je preživio brojna osvajanja, razaranja i obnove, da bi od 1986. godine bio uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Autor: Marta Tomas
[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
