Put svile, složena mreža trgovačkih puteva i karavanskih postaja, dugo je vremena bio žila kucavica koja je povezivala Daleki istok sa Sredozemljem. Ponajprije je služio za razmjenu roba, ali su se putem karavanskih postaja širile i prožimale različite kulture i religije. Prva velika religija koja se proširila na ovaj način bio je budizam, a jedno od njegovih uporišta bio je i grad Dunhuang, smješten u plodnoj oazi na rubu dviju surovih pustinja: Takla Makan i Gobi. Ovdje se Put svile račvao na svoje dvije glavne rute, sjevernu i južnu, pa je tako ovaj grad bio jedno od glavnih sastajališta trgovaca, misionara i hodočasnika.
Legenda kaže da je godine 366., nekih dvadesetak kilometara od samog Dunhuanga u današnjoj kineskoj provinciji Gansu, budistički monah Le Zun primijetio zlatan odsjaj iznad obližnje planine te je prožet uzvišenim osjećajem shvatio da je to posebno mjesto gdje treba sagraditi hram. Tako je nastala prva pećina na mjestu koje će kroz vrijeme postati veličanstven spomenik budističke kulture nazvan Pećine Mogao ili Pećine tisuću Buddha. U sljedećih tisuću godina, tj. do XIV. st. kada Put svile pada u zaborav zbog jednostavnije i sigurnije plovidbe morem, izgradilo se stotine sličnih pećinskih hramova. Hramovi su nastali dubljenjem mekog pješčenjaka jer u tom pustinjskom području nije bilo mnogo građevnog materijala koji bi se mogao koristiti u te svrhe. Danas su sačuvane 492 pećine od kojih je najveća visoka četrdeset, a najmanja niti jedan metar. Svaki pedalj zidova oslikan je cvjetnim uzorcima, prikazima Buddhe i božanskih bića, prizorima iz budističkih svetih tekstova i legendi. Stotine majstora iz svih krajeva Kine sudjelovalo je u oslikavanju pećina, radeći uz prigušenu svjetlost uljanica. Do danas je preživjelo oko 50000 četvornih metara zidnih slika te grandiozne pećinske galerije i 2415 oslikanih glinenih statua samoga Buddhe te ostalih božanskih bića, veličine od svega par centimetara pa sve do 33 metra.
Kako je Put svile od XIV. st. polako gubio na važnosti, tako su i karavanske postaje zamirale, a umjesto obrađenog, plodnog tla počeo se širiti pijesak. Tim slijedom i pećine Mogao padaju u zaborav i propadaju.
No, 1900. godine uslijedilo je povijesno otkriće vezano uz pećine Mogao: redovnik Wang Yuan Lu otkrio je u jednoj od pećina skrivenu prostoriju koja je čuvala uistinu pravo povijesno blago. Pronađene su Konfucijeve Analekte, Dijamantna Sutra, objavljena u Kini 868. godine kao prva knjiga tiskana pomičnim slogom (što je dokaz u prilog pretpostavci da su se u Kini knjige tiskale puno prije pojave tiskarskog stroja u Europi), te mnogo spisa koji svjedoče o gospodarskoj i kulturnoj povijesti Kine. Zanimljivo je da su pronađeni spisi najvećim dijelom na kineskom jeziku, ali i na zaboravljenom kotanskom jeziku koji se govorio u drevnom kraljevstvu Khotan, zatim na tibetanskom, ujgurskom, sogdijanskom, pa čak i na hebrejskom. Većina spisa rasprodana je po Europi i danas se čuva uglavnom u britanskim i francuskim muzejima. U sklopu međunarodnog projekta Dunhuang spisi su digitalizirani pa je u tu bogatu baštinu čovječanstva moguće zaviriti na internetu: http://idp.bl.uk/.
Autor: Hana Lencović – Milošević[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
