SekhmetU ožujku ove godine, prilikom restauracijskih radova u pogrebnom hramu Amenhotepa III. pokraj Luksora, egipatsko-njemački tim arheologa otkrio je 17 statua božice Sekhmet. Na istom je nalazištu neposredno prije pronađeno 6 jednakih crnih granitnih statua u prirodnoj veličini (1,70-1,80 metara), koje prikazuju Sekhmet kako sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži ankh – ključ ­ži­vota.

Natpisi urezani na postoljima-prijestoljima smještaju ih u vrijeme Amen­hotepa III., devetog faraona iz XVIII. dinastije. Vladao je otprilike od 1390. do 1350. g.pr.Kr. i u njegovo je vrijeme Egipat bio na vrhuncu moći. Ovaj faraon, koji je ostao zapamćen kao veliki graditelj, dao je izraditi nekoliko stotina sličnih statua božice Sekhmet. Drevni zapisi prenose da je za svaki dan u godini postojala jedna sjedeća i jedna stojeća statua ove božice.

Sekhmet je obično pri­kazivana s tijelom žene i glavom lavice, što upućuje na njen solarni simbolizam. U memfiskoj kozmogoniji žena je Ptaha, izvora sveg stvaranja, no mitologija je više povezuje s ocem, bogom Ra, nego s mužem Ptahom. Ova moćna Raova kći (ime Sekhmet izvedeno je od riječi sekhem – “moćna”) nazivana je “Raovim okom” koje čuva kozmički red i sklad uspostavljen na početku vremena. Imala je ulogu braniteljice božanskog poretka i uništavateljice Raovih neprijatelja, stoga su njeni atributi sunčani disk i ureus. Vezana je i uz pojam pravde, personificirajući neumoljivost sudbine u njenoj izvršnoj funkciji. Također je prikazivana sa suzom koja joj klizi niz lice, kao da žali zbog onoga što mora biti izvršeno, izražavajući tako čin najvišeg milosrđa.

Pretpostavlja se da su Sekhmetine statue, koje su izvorno krasile predvorje Amenhotepovog hrama, početkom vladavine Ramzesa II. premještene u druge hramove u Tebi i u druge gradove. Zahi Hawas, glavni tajnik egipatskog Vrhovnog savjeta za starine, smatra da su statue bile zakopane kako bi se spriječilo njihovo uništavanje, pa su vjerojatna daljnja otkrića Sekhmetinih statua.

Autor: Damir Krivdić