Legendarni indijski grad Dvarka dugo je vremena, kao i Troja, smatran mitom. Arheolozi su naposljetku ipak pronašli njegove ostatke, potopljene ispod morske površine. Sve ukazuje na to da se radi o gradu koji je prema predaji osnovao Krišna, jedan od Višnuovih avatara.
Drevni tekstovi, kao što su Mahabharata, Harivamsha i Purane, spominju njegovo osnivanje, pažljivo planiranje i njegovu slavu. Jedan od tekstova opisuje Dvarku kao prosperitetan grad prekrasnih vrtova, visokih bedema i veličanstvenih palača. Kroz grad su prolazile široke ceste koje su povezivale trgove, stambene i poslovne dijelove grada, a poslovni dio ponosio se i važnom lukom. Zanimljivo, ti opisi odgovaraju nalazima istraživača, što navodi na zaključak da Dvarka nije samo mit, već dio povijesti.
U potrazi za izgubljenim gradom…
Potraga za potopljenim gradom započela je tridesetih godina prošlog stoljeća, iako su se veći pomaci dogodili tek u osamdesetima, kad su arheolozi otkrili Dvarku u Arapskom moru, uz sjeverozapadnu obalu Indije, u saveznoj državi Gudžarat.
Nakon tog otkrića uslijedilo je višegodišnje proučavanje pod vodstvom skupine istraživača s Odjela za pomorsku arheologiju (Marine Archeology Unit – MAU) indijskog Nacionalnog instituta za oceanografiju, koje je dalo zanimljive rezultate. No, kao i kod mnogih drugih otkrića, i ovdje se pojavio problem datiranja. Znanstvenici Dvarku svrstavaju u razdoblje između 18. i 15. stoljeća pr. Kr., a njezin potop navodno se dogodio 1443. pr. Kr. Drevni vedski astronomski tekstovi pak navode da se potop dogodio 3102. g. pr. Kr., kad je nastupilo sadašnje razdoblje Kali juge i kad je Krišna napustio zemlju. To znači da bi Dvarka morala biti stara barem pet tisuća godina!
Današnji grad Dvarka, smješten na vrhu poluotoka Saurashtra u Arapskom moru, hindusko je sveto mjesto i hodočasničko središte poznato po brojnim hramovima. Glavni hram, Dvarkadhisha, posvećen je bogu Krišni kojeg se tu štuje pod imenom Dvarkadhish ili “Kralj Dvarke”. Nalazi se na 12,2 metara nadmorske visine. Pretpostavlja se da je na mjestu tog hrama Krišna izgradio svoj hram, dok postojeći datira iz 16. stoljeća.
Veliki potop
Potop, koji je navodno bio razlog nestanka grada, na slikovit način opisuje Arjuna, znameniti junak iz Mahabharate: More, koje je zapljuskivalo obale, probilo je prirodne granice. Odjednom je poplavilo njegove lijepe ulice… Velebne zgrade nestajale su jedna za drugom. U samo nekoliko trenutaka sve je nestalo. Od grada nije ostalo ni traga. Dvarka je postala samo ime, samo uspomena.
Mit o potopu prisutan je i u mnogim drugim civilizacijama i zapravo se ne radi samo o mitu, već, kao što smo vidjeli, o povijesti. Nisu nestajali samo gradovi, već i cijele civilizacije. Prisjetimo se Atlantide o kojoj je pisao Platon.
Možemo se upitati koliko gradova leži pod morem, koliko ih je još zakopano pod pustinjskim pijeskom? Zemlja neprestano mijenja svoje lice uslijed tektonskih aktivnosti koje uzrokuju potrese i vulkanske izljeve, te djelovanjem plima… Životinjski, biljni, ljudski svjetovi dolaze i odlaze – poput glumaca u novim ulogama, u novim vremenima, na novim mjestima i novim pozornicama.
Priredio: Andrej Praček
