Pitomi stolački kraj jedno je od arheološki najzanimljivijih područja Bosne i Hercegovine. U blizini Stoca nalazi se paleolitsko nalazište pećina Badanj (6 km zapadno od Stoca), nekoliko nekropola stećaka, od kojih je najpoznatija ona u Radimlji (3 km zapadno od Stoca), te ostaci drevnog grada Daorsona.
Daorson, ili Gradina Ošanića, kako se u narodu zove, nalazi se na kraškoj visoravni iznad sela Ošanići, tri kilometra sjeverozapadno od Stoca. Uzvisina s koje se pruža pogled na plodnu stolačku dolinu leži na 280-290 m nadmorske visine. Prema mišljenju arheologa, bilo je to središte ilirskog plemena Daorsa kojima je pripadalo područje oko donjeg toka rijeke Neretve, od Veleža do primorja i Pelješca, a ranije moguće sve do Duvanjskog polja.
Nakon prvih iskapanja iz 1963. godine, arheolozi su na osnovu pronađenih nalaza zaključili “da je naselje osnovano negdje u XVI. stoljeću pr.n.e., i da je sigurno postojalo od kraja V. stoljeća do I. stoljeća pr.n.e. Gradsko utvrđenje sa zidovima sagrađenim od ogromnih kamenih blokova nastalo je najvjerojatnije u IV. st. pr.n.e.”
Daorson je najvjerojatnije razoren 44.-43. g. pr.Kr., kada su mu presudili ratoborni Delmati, stalni suparnici Daorsa, i nakon toga više nije bio nastanjivan.
Čitavo naselje može se podijeliti na tri glavne cjeline: stambeni dio, gospodarski dio i utvrdu. Utvrda zauzima središnji dio površine od oko sedam tisuća kvadratnih metara, te je zbog svog položaja u literaturi najčešće nazivana akropolom. Ostaci planski organiziranog naselja prostiru se istočno i sjeveroistočno od akropole, izvan utvrđenog dijela.
Sudeći po nalazima, Daorson nosi mnoga obilježja helenističkog grada, a o visokom stupnju kulture svjedoči, između ostalog, i kovanje vlastitog novca. Novac koji se ovdje kovao u III. i II. st. pr.Kr. sličan je onome iz grčkih kolonija na Jadranskoj obali u to vrijeme. Novčići su na jednoj strani imali brod ilirskog tipa i ime Daorson napisano grčkim pismom. Oblici prikazanih brodova upućuju na zaključak da su Daorsi gradili dvije vrste brodova: ratne i trgovačke. Novac je dokaz da je ovo ilirsko pleme bilo gospodarski snažno i politički organizirano.
No, ono što vezano uz Daorson pobuđuje osobitu pozornost kiklopski su bedemi utvrde izgrađeni od golemih kamenih blokova.
Utvrda je s tri strane prirodno zaštićena liticama, dok je na jugoistočnoj, najpristupačnijoj strani uzvisine podignut megalitski zid. Prvobitno je bio dugačak 60 m, a širok do 4,20 m. Danas je zid dug 46 m jer su naknadno sagrađena dva tornja (sjeveroistočni i jugozapadni). Maksimalna širina očuvanog dijela zida iznosi 6 m kod jugozapadnog tornja. Fasadni blokovi debeli su 0,7-0,9 m, dugi 1 m, no poneki su komadi dužine i do 3 m. U zidu pokraj jugozapadnog tornja nalazila su se glavna gradska vrata dimenzija 4,40 x 4,20 m.
Ispred tog megalitskog zida nalazio se grudobran koji se sastojao od cik-cak zida i lučnih zidova dužine 76 m i širine od 1,2 do 1,5 m.
Golema težina kamenih blokova otvara prastaro pitanje o transportu i ugradnji ovih megalitnih grdosija… U gradnji nije rabljeno vezivo pa je cijela konstrukcija počivala na težini blokova i tehnici zidanja. Blokovi nisu samo pravokutni, već različitih oblika, a ima i romboidnih. Teško je naći dva bloka iste veličine. Način gradnje podsjeća na zidove u drevnoj Mikeni i Tirintu, ali i u starim gradovima Južne Amerike kao što su Sacsayhuaman i Ollantaytambo.
Ostaje zagonetka tko je i kada podigao ovaj grad. Osamdesetih godina prošlog stoljeća meksički istraživač Robert Salinas Price uzburkao je javnost svojom pretpostavkom da je Daorson antička Troja, a sudeći po megalitskoj gradnji, moguće je da Daorson nije ni ilirski, ni helenistički grad, već nešto daleko starije.
Autori: Damir Krivdić i Nives Lozar[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
