Osim blistave bjeline svježeg snijega, zima ovdje nudi samo još jednu boju: melankolično sivu. Zeleni travnjaci su nestali. Drveće je golo. Kao da je sva Zemljina vitalnost iz nje iscijeđena. Jednog dana potkraj jeseni, kad je sve lišće već bilo otpalo, a surova hladnoća zime još nije stigla, bacio sam pogled na niz golog drveća i moje je srce ispunila nježnost. Duboko sam shvatio da su, poput životinja, i stabla osjetilna bića koja se moraju pripremiti za ono što dolazi. Ne tako davno, ta ista stabla su nizovima kuća nudila hlad, a sada stoje tamna i ogoljena, spremna izdržati još jednu dugu zimu. Njihove gole grane ispisivale su jednostavne jasne obrasce na sivom nebu, istom nebu koje je donedavno bilo zastrto njihovim lišćem.
Kada dođe ledena zima, neumoljiva je prema svemu što je mlado, nježno i nesigurno. Mora se nadrasti mladenačka nestabilnost da bi se opstalo. Zrelost i odlučnost su nužni. Promatranje hrabrog, temeljitog načina na koji se stabla pripremaju za zimu pomaže mi cijeniti pouke koje sam usvojio.
Thich Nhat Hanh, Mirisni palmini listovi, Kampus Sveučilišta Princeton, SAD, 21. prosinca 1962.
Odabrala: Dijana Kotarac
