Golestan (Ružičnjak)
Saadi (Abu Muhammad Muslih al Din bin Abdallah Shirazi)Poglavlje VII, priča 15
Jednog su velikog čovjeka koji je izgubio dragog sina pitali što da napišu na njegovom grobu. Otac odgovori: Stihovi Kur’ana su previše sveti da ih se napiše na takvom mjestu, gdje će ih nagrizati vrijeme, gaziti ljudske noge i kaljati psi. Ako se treba nešto napisati, dovoljno je napisati sljedeće: “O, kako bi svaki put kad bi u vrtu niknulo bilje moje srce zaigralo od sreće. Navrati, o prijatelju, u proljeće da vidiš kako bilje niče iz moje ilovače.”
Poglavlje VIII, načelo 22
Poslovi uspijevaju strpljenjem, a onaj koji žuri ne uspijeva… Vlastitim sam očima vidio u pustinji kako je spor čovjek prestigao brzog. Konj u galopu, brz kao vjetar, je zaostao, dok je čovjek na devi nastavio sporim jednoličnim kasom.
S engleskog prevela Majda Pilat
