Jeste li čuli taoističku pripovijest “O kroćenju harfe”?

Jednom u davna vremena u klancu Lung Men (Zmajska vrata) stajalo je drvo kiri, istinski vladar šume. Dizalo je glavu da bi razgovaralo sa zvijezdama; njegovo korijenje duboko je prodiralo u zemlju, preplićući svoje brončane vitice s oni­ma srebrnog zmaja što spavao je ispod. I dogodi se da moćan čarobnjak od ovog drveta napravi čudesnu harfu, čiju će tvrdoglavu ćud moći ukrotiti samo najveći glazbenici. Dugo je glazbalo ležalo u riznici kineskog cara, ali zaludni su bili svi napori onih koji su pokušali izmamiti melodiju iz njenih žica. Kao rezultat njihovih najvećih težnji, od harfe su dolazili jedino grubi tonovi prezira, sasvim u neskladu s pjesmama koje bi oni nastojali pjevati. Harfa je odbijala priznati majstora.

Naposljetku se pojavio Pai Ya, najbolji među harfistima. On nježno rukom pomiluje harfu, kao što bi netko tko želi umiriti nemirna konja, i blago dirnu žice. A zatim zapjeva o prirodi i godišnjim dobima, o visokim planinama i vodama što teku, i sva se sjećanja drveta probudiše! Ponovno se sladak dah proljeća igrao među njegovim granama. Mlađahni slapovi, plešući niz klanac, smijali su se propupalu cvijeću. Ubrzo su se začuli i sneni glasovi ljeta s bezbrojem kukaca, nježnim rominjanjem kiše, kukanjem kukavice. Slušaj! Tigar riče – a dolina odgovara. Jesen je; u pustoj noći, britko poput mača sjaji Mjesec povrh mrazom prekrivene trave. Sad zima vlada, i kroz zrak ispunjen snijegom kruže jata labudova i štropotava tuča udara po granju s divljom radošću.

Tada Pai Ya promijeni ključ i zapjeva o ljubavi. Šuma se zanjihala poput vatrena dragana duboko izgubljena u mislima. Gore visoko, poput nadmene djeve, projurio je oblak svijetao i lijep; ali prolazeći bacao je duge sjene na zemlji, mračne poput očaja. I opet se ključ izmijeni; Pai Ya zapjeva o ratu, o srazu čelika i konjima u galopu. I u harfi se podignu oluja Lung Mena, zmaj je jahao munju, tutnjeća lavina provalila je kroz brda. Zanesen, nebeski car upita Pai Yaa u čemu je tajna njegove pobjede. “Veličanstvo,“ on odgovori, “drugi nisu uspjeli jer su pjevali samo o sebi. Ja sam prepu­stio harfi da odabere temu i nisam odista znao je li harfa bila Pai Ya ili je Pai Ya bio harfa.“

Izvadak iz Knjige o čaju, Kakuzo Okakura