Jednom je prilikom Pitagora došao u peloponeski grad Fliunt i zadivio učenošću i rječitošću svojom Leonta, tiranina fliuntskog. U jednom razgovoru upita Leont Pitagoru u kakvo se umijeće najviše razumije, a Pitagora mu odvrati da ne zna nikakva umijeća, već da je – filozof.
I začudi se Leont ovome novom imenu, pa ga upita, tko su ti filozofi i po čemu se razlikuju od drugih. Na to odgovori Pitagora: Sličan mi se čini život ljudi i onaj sabor (olimpijske igre), što se drži najsjajnijim igrama, uz silnu navalu ljudi iz cijele Grčke; jer kao što ondje neki traže slavu i odlični vijenac, a drugi dolaze radi dobitka i tražeći da što kupe ili prodaju, tako ima i neka vrsta i to najplemenitija onih koji ne traže ni odobravaju ni dobitka, nego dolaze da vide i pomno promatraju što se i kako radi: isto smo tako i mi došli u ovaj život kao na mnogobrojni kakav sabor, pa jedni služe slavi, a drugi novcu; rijetki su pak pojedinci koji za sve to ne mare, već pomno ispituju prirodu svega; zovu se oni koji ljube mudrost, tj. filozofi; i kao što je na onom sastanku odličnije gledati, a ništa ne uzeti za se, tako je i u životu od svih zanimanja najodličnije promatranje stvari i spoznavanje.
Preuzeto iz: Albert Bazala,
Povijest filozofije 1
Odabrao Luka Marić
