Priča govori da je Pachacutec jednom morao izabrati između dvojice curaca, potencijalnih vladara jedne provincije u carstvu Inka. Obojica su bili plemići, mudri i dobri, i nije se mogao odlučiti između njih dvojice. Međutim, dosjetio se lukavštini i rekao:

“Poslužimo se magijom. Ovdje u ruci imam jedan kipić. Onaj od vas dvojice koji ga vidi i može ga opisati, odabran je od bogova da bude vladar ovom narodu.”

Prvi je započeo opisivati, zamišljajući kipić koji je Inka imao u ruci. Drugi je rekao: “Oprosti, gospodine, ali ja u tvojoj ruci ne vidim ništa. Makar izgubio vlast nad zemljom koju si mi obećao, ne mogu lagati.”

Inka je za kralja izabrao ovog drugog, rekavši da je onaj koji se riskirajući sva svoja dobra drži istine i kaže da ne vidi ništa više od onoga što vidi, uzvišen čovjek. Onaj koji uzbuđen zbog mogućnosti da zadobije počasti počinje govoriti besmislice i vidjeti ono što ne postoji, čovjek je koji ne može vladati.

Odabrala Nataša Žaja