Neki glasoviti ratnik dođe Hakuinu i upita ga:
Majstore, recite mi: postoje li u stvarnosti Nebo i Pakao?
Umjesto odgovora, Hakuin ga upita:
Tko si ti?
Ja sam časnik osobne garde njegova veličanstva cara.
Glupost! reče Hakuin. Kakav bi to car uza se držao takvu jednu spodobu poput tebe!
Prije mi nalikuješ na prosjaka.
Čuvši te riječi, ratnik se ljutitom kretnjom lati mača.
Oho! povikne Hakuin. Pa ti imaš i nekakav mač. Kladim se da je pretup da bi mi njime mogao odsjeći glavu.
Na te se riječi ratnik više nije mogao obuzdati. Trgnuo je mač iz korica i krenuo zamahnuti na Hakuina. A taj će mirno:
Sad znaš prvu polovicu odgovora na svoje pitanje: otvorio si vrata Pakla.
Ratnik ustukne, vrati mač u korice i pokloni se majstoru Hakuinu, a on mu reče:
Eto, sad znaš i drugu polovicu odgovora: otvorio si vrata Neba.
Tako je Hakuin poučio ratnika da Nebo i Pakao doista postoje, i to u njemu samome.
(Izvor: Vladimir Devide, Zen – ideje, umjetnost, tekstovi)
Priredila Nataša Žaja
