Umjetnost murano stakla nastala je na malom otoku Muranu, u Venecijanskom zaljevu, koji već stoljećima slovi kao središte staklarske umjetnosti.
Nakon križarskog pustošenja Carigrada 1204. godine, grupa carigradskih staklara našla je utočište u Veneciji. Njihovim dolaskom započinje preporod venecijanske staklarske zajednice. U strahu od požara, jer proces izrade stakla zahtijeva visoke temperature, venecijanski dužd 1291. godine staklarske radionice seli na Murano.
S vremenom su vještina i znanje majstora s Murana postali takvi da su predmeti i ukrasi od stakla postali skuplji od plemenitih metala. Razvili su mnoge tehnološke postupke, primjerice one za kontrolu boja i transparentnost stakla, te usavršili različite dekorativne tehnike. Dugo su bili jedini u Europi koji su znali napraviti ogledalo. Neki od njihovih izuma bili su kristalno staklo, emajlirano staklo (smalto), staklo s nitima zlata (aventurine), staklo u više boja (millefiori), mliječno staklo (lattimo) i imitacija dragog kamenja. Zbog tržišne vrijednosti murano stakla, cehovski su majstori pažljivo čuvali tajne tehnika obrade stakla. Štoviše, svima onima koji su bili uključeni u proizvodnju stakla bilo je zabranjeno napuštati Veneciju.
Vrijednost murano stakla najslikovitije opisuje status vrhunskih majstora koji je obrtnicima s Murana dodijelila Venecija. Naime, bilo im je dozvoljeno nositi mačeve, kovali su vlastiti novac i mogli su udavati svoje kćeri u plemićke obitelji u Veneciji.
Tradicija izrade stakla i predmeta od stakla održala se na Muranu do današnjih dana. Sva raskoš duge povijesti staklarstva može se vidjeti u lokalnom Muzeju stakla. U njemu se čuvaju arheološki nalazi od stakla i stakleni predmeti proizvedeni od XV. stoljeća do danas.
Autor: Maja Kelava
