Čeznula sam da uhvatim svu ljepotu koja se preda mnom pojavljivala,
i napokon mi je ta čežnja zadovoljena.
Julia Margaret Cameron
Engleska fotografkinja Julia Margaret Cameron jedna je od najznačajnijih fotografa XIX. stoljeća. Premda iznimna portretistica, dugo je vremena bila nepravedno zanemarena i zaboravljena, ali danas su njezina djela cijenjena i slavna – kako portreti slavnih ličnosti po kojima je danas najpoznatija, tako i nebrojene fotografije njene djece, prijatelja i rodbine. U svojoj fotografskoj karijeri, koja je trajala tek kratkih jedanaest godina, prekršila je sva pisana i nepisana pravila fotografije oslobađajući je krutih viktorijanskih ograničenja i otvarajući puteve svima koji su fotografiju vidjeli i doživljavali kao umjetnost.
Fotografska karijera
Juliju je kao mladu djevojku s osnovama fotografije prvi upoznao njezin dugogodišnji prijatelj, engleski astronom John Herschel koji ju je uputio u tada aktualne tehnike razvijanja i izrade fotografija. Upravo se Herschelu pripisuje riječ fotografija, od grčkog photos i graphe, što bi u prijevodu značilo pisanje svjetlom. Imala je četrdeset i osam godina kada je od kćeri na dar dobila kameru i tada započinje strast koja je obilježila i odredila njezin život. Posvetila se fotografiranju ambiciozno i s puno energije, i već nakon mjesec dana snimila fotografiju koju je smatrala svojim prvim uspjehom: portret kćeri obiteljskih prijatelja. Kasnije je pisala o svom uzbuđenju: “Bila sam izvan sebe od sreće. Rastrčala sam se po kući tražeći poklon za dijete. Osjećala sam kao da je ona sama napravila tu sliku.”U Julijino vrijeme fotografija je bila zahtjevan i naporan posao koji je uključivao i rad s potencijalno opasnim materijalima i kemikalijama. Drvena kamera na tronošcu bila je glomazna i teška. Julia se služila uobičajenom tehnikom tog vremena i razvijala fotografije iz negativa tehnikom mokrih kolodijskih ploča. Staklene ploče, dimenzija približno 30 x 25 cm, u tamnoj je komori oblagala fotoosjetljivim kemikalijama i osvjetljavala u kameri dok su još bile mokre. Staklene negative nakon toga vraćala je u tamnu komoru i tamo ih razvijala, prala i fiksirala. Fotografski otisci radili su se tako da se staklena ploča prislonila izravno na fotografski papir i izložila svjetlu. Cjelokupni postupak bio je u tehničkom smislu prilično složen, a najmanja pogreška mogla je potpuno upropastiti fotografiju.
Julia je nastavila fotografirati članove obitelji i prijatelje. Već najraniji portreti pokazuju da je eksperimentirala s mekanim fokusom, dramatičnim svjetlom i kompozicijama u krupnom planu, tehnikama koje su kasnije postale osnovnim obilježjem njenog stila. S obzirom na temu, njeni radovi mogu se podijeliti u dvije skupine: portrete i alegorijske prizore. Julia nikada nije propuštala priliku da fotografira. Družila se s mnogim pripadnicima ondašnje umjetničke scene i svi su joj rado pozirali. Među njima bili su Charles Darwin, Alfred Lord Tennyson, Robert Browning, Anthony Trollope te prerafaeliti John Everett Millais, Edward Burne-Jones, William Holman Hunt i George Frederick Watts. “Kad bi mi se pred kamerom našli takvi ljudi, cijelom sam dušom nastojala ispuniti svoju dužnost prema njima da vjerno prenesem njihovu unutarnju veličinu, kao i vanjske karakteristike. Tako shvaćena, fotografija je gotovo utjelovljenje molitve”, napisala je u pismu prijatelju.U povijesnom smislu pojedine njene fotografije vrlo su bitne jer su jedini fotografski portreti nekih značajnih osoba, ali njihova je umjetnička vrijednost neizmjerno važnija.
U slučaju većine viktorijanskih fotografija, likovi su bili namješteni u krute, tradicionalne poze ispred formalne pozadine. Julia je prekinula s tom tradicijom i svoje je modele fotografirala s licima uhvaćenim u krupnom planu i neodređenom, minimalističkom pozadinom. Fotografirala je s lećom kamere namještenom malo izvan fokusa, u prigušenom svjetlu i s vrlo dugačkim ekspozicijama pri čemu bi i sasvim lagano pomicanje subjekta izazvalo dojam snovitosti, zamagljenosti i mekoće, upravo suprotno od onoga što su nastojali postići drugi fotografi. Zbog toga su je u fotografskim krugovima podcjenjivali, pa čak i ismijavali, ali u krugu slikara prerafaelita, koji su se također nastojali osloboditi ispraznih konvencija viktorijanske umjetnosti, njene su fotografije bile vrlo cijenjene.
Utjecaj prerafaelita bio je posebno vidljiv u drugom dijelu opusa Julije Margaret Cameron, takozvanim fotografskim slikama i alegorijskim prizorima čije je motive preuzimala iz povijesti, religije, mitova i književnosti. Fotografiji je u smislu tema, poza, detalja i kompozicije pristupala na potpuno isti način kao što su slikari njenog vremena pristupali platnu, a njezine su fotografije često imale jednaku kvalitetu kao i slike na istu temu. Na Tennysonovu molbu takvim je fotografijama ilustrirala njegovo djelo Kraljeve idile. Iako kritika često ova “namještena” djela ubraja u manje vrijedan dio Julijina opusa, ona ih je smatrala umjetničkim djelima.Danas nitko ne dovodi u pitanje umjetničku dimenziju fotografije, ali u Julijino vrijeme nije bilo tako. Fotografija je bila relativno novi medij kod kojeg je naglasak bio na dokumentarističkom aspektu, gdje se tražilo tehničko i zanatsko savršenstvo, a Julia je pokušala nešto drugo – stvoriti atmosferu, emotivno obojiti fotografiju i uhvatiti karakter portretirane osobe, pa su drugi fotografi njene radove opisivali kao “razmazane, nedefinirane i u nekim slučajevima nečitljive”. Tijekom cijele svoje karijere odlučno se i beskompromisno borila za prihvaćanje fotografije kao vrste umjetnosti, ravnopravne slikarstvu i skulpturi. Možda je njezin najveći doprinos razvoju fotografije upravo činjenica da je danas samo po sebi razumljivo da se fotografije izlažu po muzejima i galerijama i da fotografija nije obično dokumentiranje stvarnosti, već legitimna, općeprihvaćena umjetnička forma. U jednom od svojih posljednjih pisama, 1875. godine, napisala je: “To je sveta milost koja se uprisutnila na mojim fotografijama, koja pruža zadovoljstvo milijunima i zaista mnoge usrećuje.”
Julia Margaret Cameron rođena je 1815. u Calcutti u Indiji. Školovala se u Francuskoj, ali se vratila u Indiju gdje se 1838. godine udala za dvadeset godina starijeg Charlesa Haya Camerona, visokog vladinog službenika u Indiji. Imali su veliku obitelj – šestero vlastite i šestero usvojene djece.
Deset godina kasnije Charles je umirovljen i obitelj se preselila u Englesku. U stanu njezine sestre Sarah u Londonu redovito su se okupljali poznati pisci i umjetnici. Julia i Charles, oboje vrlo naklonjeni umjetnosti, ubrzo su postali dio tog društva. Julia je 1863. godine od kćeri na dar dobila kameru i od tog se trenutka počinje ozbiljno baviti fotografijom.
Zbog obiteljskih poslova 1875. godine preselila se na Cejlon. Fotografirala je i dalje, ali uz poteškoće oko nabavljanja potrebnih kemijskih preparata te nedostatka čiste vode za razvijanje i izradu fotografija. Zato je mnogo manje fotografirala, a i od toga sačuvan je tek mali dio. Umrla je na Cejlonu 1879. godine.
Autor: Suzana Dobrić Žaja