Iskustva stečena do puberteta duboko se ugrađuju u našu ličnost i ostaju za cijeli život, a mašta i snovi nevidljivo su tkivo našeg bića i često glavni pokretači naših postupaka. Zato dječja književnost igra veliku ulogu kod formiranja karaktera, tj. odnosa prema sustavu vrijednosti. Veliki pisci pomažu prepoznati dobro i lijepo, smisao prijateljstva, ljubavi i požrtvovnosti, te nam tako daju priliku prepoznati te arhetipove u vlastitom životu i pomažu da ostanemo iznutra živi i mladi, bez obzira na sve okolnosti. Zato su njihova djela trajna.
Britanski nobelovac Rudyard Kipling, nedvojbeno jedan od velikih pisaca, dao je doprinos ljudskoj kulturi kreirajući junake koji su oličenje nastojanja i junaštva. Najpoznatijeg od njih, dječaka Mowglija, othranila je vučica, a džungla posvojila i odgojila. On je oličenje pravednosti i vodstva koje poštuje cjelinu te tako jamči održanje života i općeg reda u džungli. Tu je i požrtvovni i hrabri mali mungos Rikki-Tikki Tavi, bijeli tuljan koji prihvaća veliki izazov života, i gospodar slonova Toomai, a svi oni svjedoče o neophodnosti pouzdanja u sebe i svoje još neizražene potencijale kako bismo savladali iskušenja koja pred nas postavlja život i naša sudbina te kako bismo na taj način rasli kao bića i bili na korist svojoj zajednici. Oni svjedoče i o velikoj tajni ljudskog života: neprekidno i strpljivo nastojati i nikada ne odustati od onog što nam nalažu naša savjest i naše srce. Nikada ne odustati od popravljanja i usavršavanja sebe, to je moćan eliksir mladosti duše koji zaslužuje našu punu pažnju.
Moderan čovjek to manje-više zna, ali problem leži u tome što je jako malo ljudi usmjereno prema ozbiljnom shvaćanju i praktičnoj primjeni tih vrijednosti u životu. Razlog tome je taj što takav stav od nas traži preuzimanje odgovornosti i djelovanje koje je u suprotnosti s razmekšanim hedonizmom kao dominantnim surogatom sreće današnjeg modernog društva.
Kiplingovi živi i autentični junaci, ljudi i životinje, očigledno predstavljaju nas same i naše karakteristike te mogu poslužiti kao modeli za stvaran život. Sam Kipling uspio je u onome što se danas uglavnom propušta: osvijestiti potrebu za kontemplacijom koja je povezana s idealom akcije, pustolovine i osobne odgovornosti.
Rudyard Kipling
Život i djela
Rudyard Kipling rodio se 30. prosi-nca 1865. godine u Bombaju, kamo su ranije te iste godine njegovi roditelji doselili iz Engleske. Njegov otac, umjetnik John Lockwood Kipling, dobio je namještenje u tek ustanovljenoj Školi primijenjenih umjetnosti u Bombaju kao profesor arhitektonske plastike, a uskoro će postati i ravnateljem te iste škole. Majka Alice MacDonald potjecala je iz ugledne obitelji te je i sama bila višestruko talentirana.
Od rođenja na brizi indijske dadilje i sluga, hindski je naučio kao dijete. U svojoj autobiografiji Nešto o meni samome piše: Moji prvi dojmovi vezani su uz osvit dana, svjetlost i boje te zlatno i purpurno voće u razini mojih ramena. To je sjećanje na rane jutarnje šetnje do bombajske tržnice s mojom ajah (dadilja), a kasnije i s mojom sestrom u dječjim kolicima, i povratke kući s gomilom namirnica na kolicima. Naša ajah je bila goanska katolkinja koja bi se molila – ja uz nju – pored križa uz cestu. Meeta, naš Hindu sluga, povremeno bi svraćao u male hinduističke hramove, dok bih ga ja držao za ruku i gledao u nejasna, prijateljska lica bogova…. Za podnevnih vrućina prije počinka ajah ili Meeta bi nam pričali nezaboravne indijske priče i dječje pjesmice, a nakon što bi nas odjenuli, poslali bi nas u dnevnu sobu uz upozorenje: “Sada s tatom i mamom pričajte engleski.”
Idiličnom će djetinjstvu doći kraj kada ga kao šestogodišnjaka, zajedno s trogodišnjom sestrom, šalju u Englesku radi odgoja i obrazovanja, u obitelj umirovljenog pomorskog časnika. Tu će provesti šest mučnih godina uz česta, neopravdana i okrutna kažnjavanja. Utjehu i spas pronaći će u čitanju koje će prerasti u pravu strast. Čitao je sve što bi mu došlo pod ruku, a kad su roditelji to doznali, počeli su mu redovito slati knjige iz Indije.
S dvanaest godina odlazi u internat za sinove vojnih oficira i civilnih službenika u Devonshireu u kojem su uvjeti bili spartanski, ali se stjecalo solidno obrazovanje. Ravnatelj je bio prijatelj njegove obitelji pa je Rudyard u njemu pronašao očinsku figuru; on mu je omogućio slobodan pristup knjižnici i prvi je prepoznao Rudyardov lite-rarni talent. Tu se upoznao s djelima engleskih pisaca kao što su Emerson, Browning, Tennyson, te Edgarom Allanom Poeom i Waltom Whitmanom, koje će voljeti i cijeniti cijeloga života.
Kako zbog nedostatka novčanih sredstava nije bio u mogućnosti upisati sveučilište, s nepunih sedamnaest godina vraća se roditeljima u Indiju. U Lahoreu, gdje je njegov otac u to vrijeme bio ravnatelj Umjetničke škole Mayo (današnji pakistanski Nacionalni koledž umjetnosti) te kasnije kustos lahorskog muzeja, dobiva namještenje pomoćnika urednika u lokalnim novinama na engleskom jeziku. Nekoliko ljeta provodi u Simli, ljetnoj rezidenciji indijskog potkralja, gdje upoznaje život britanske kolonijalne elite. U Lahoreu je 1885. godine primljen u Bratstvo slobodnih zidara. Nekako u to doba počinje objavljivati i prve književne priloge. U studenome 1887. godine premješten je u sestrinske novine, The Pioneer, u Allahabadu, gdje s velikim žarom nastavlja s pisanjem kratkih priča.
Budući da je ubrzo zapažen, odlučio se potpuno posvetiti književnom radu te se vraća u Englesku 1889. godine. Ženi se sestrom svog prijatelja, Amerikankom Carolinom Balastier, s kojom dobiva dvije kćeri i sina. Jedno su vrijeme živjeli u njenom rodnom Vermontu kada i nastaje čuvena Knjiga o džungli.
Bile su to godine uspjeha i slave. Proputovao je gotovo čitav svijet, a kad se potvrdio kao slavan i bogat pisac, skrasio se u Engleskoj. Mnogi ugledni ljudi bili su njegovi prijatelji, između ostalih Theodor Roosevelt i kralj George V. Nudili su mu plemstvo, visoke položaje i titule te mnoštvo drugih počasti, a on je jedino, kao prvi engleski pisac, prihvatio Nobelovu nagradu za književnost 1907. godine. Nakon Nobelove nagrade pristižu mu i mnoga druga važna priznanja u Engleskoj i širom svijeta (zlatna medalja Engleskog kraljevskog društva za književnost, počasni doktorati i članstvo poznatih sveučilišta i akademija, itd.). No, sudbina ga nije poštedjela patnje; najstarija kći je u sedmoj godini podlegla upali pluća, a u Prvom svjetskom ratu gubi i sedamnaestogodišnjeg sina.
Široku čitalačku publiku osvaja kratkim, živim i uvjerljivim pričama o tada novoj temi – životu i iskustvu Engleza u kolonijama, posebno u Indiji, “dragulju u britanskoj imperijalnoj kruni”, koja je Engleze očarala. U ranijim pripovijetkama, prepun naivnog oduševljenja i mladenačkog idealizma, veliča prosvjetiteljsku ulogu kolonijalnih vlasti kroz likove običnih, ali predanih ljudi koji grade i održavaju britanski imperij (mornari, vojnici, niži časnici i činovnici…). Slavi pojam “anglosaksonske muževnosti” koji je uključivao patriotizam, fizičku žilavost, samodisciplinu, nesebičnost, hrabrost i odvažnost. Taj se pojam, vrlo popularan u doba britanskog imperijalizma, temeljio na ideji superiornosti engleske nacije pa su konzervativni politički krugovi koji su zagovarali nepopustljivost prema kolonijama koristili Kiplingov ugled, što će umanjiti njegove simpatije među širokim čitateljstvom. No, kako mu je ljubav prema Indiji usađena od najranijeg djetinjstva, upravo je on ukazivao na štetnost golog iskorištavanja bogatstva kolonija. Njegova koncepcija imperijalizma je humanija, podrazumijeva obaveze i odgovornost te poticanje suradnje, ulaganja i razvoja dominiona koji prirodno trebaju ići prema svojoj samostalnosti. Britanski imperijalizam u njegovim djelima više nalikuje romantičnom i idealističkom porivu nego hladnoj eksploatatorskoj kolonijalnoj politici, pa se čini da je bio neshvaćeni pobornik imperijalizma.
Kipling je u svojim djelima pokazao duboko razumijevanje ljudske psihe, suptilan humor, originalnu maštu i velik pripovjedački dar. No, nije napisao niti jedan veliki roman u duhu XX. stoljeća. Najuspješnije njegovo djelo toga žanra je Kim (1901.), prvi značajan engleski roman čija se radnja odvija u Indiji koja je ovdje opisana u najboljem nepristranom novinarskom stilu s osjećajem za stvarnost kolonijalne Indije. Kim je siroče bijelih roditelja odraslo u predgrađu grada Lahorea. Pun životne vedrine, optimizma i nutarnje čistoće potpuno se integrira u svijet Indije čijim jezikom govori i čiju kulturu u potpunosti prihvaća tako da stječe nadimak Mali prijatelj svijeta. Susreće starog tibetanskog lamu u potrazi za prosvjetljenjem i postaje njegov učenik.
Kipling se najviše proslavio krakim pričama. U zbirci od dvanaest priča nazvanoj Jednostavne priče, duhovito pripovijeda o tome kako su životinje od početka svijeta u ponedjeljak ujutro, kada je svijet bio nov novcat, zadobile svoje karakteristike: deva svoju grbu, slon surlu, leopard točke, itd. Zajedno s čovjekom one započinju uređivati taj novi svijet.
Njegov opus vrlo je opsežan. Sadrži ukupno pet kompletnih romana, dvije stotine i pedeset kratkih pripovijesti te na stotine stranica stihova i sve to priređeno u bezbrojnim izdanjima. Najpoznatiji je po priči Knjiga o džungli (The Jungle Book, 1894. g. i 1895. g.), zbirci priča o životinjama Jednostavne priče (Just So Stories, 1902. g.), romanu Hrabri kapetani (Captains Courageous, 1897.), pjesmama Ako (If), napisanoj u duhu filozofije stoicizma te ujedno prema BBC-u najpopularnijoj pjesmi na engleskom jeziku, i Teret bijelog čovjeka (White Man’s Burden, 1899.), zbog koje ga mladi George Orwell naziva prorokom britanskog imperija-lizma.
Kao Anglo-Indijac imao je priliku kao možda nitko prije njega interpretirati i približiti Istok Zapadu – i u tome je uspio, nenametljivo dovodeći u fokus zapadnjaka dio od blaga mudrosti Istoka.
Kipling umire 13. siječnja 1936. godine. Žara s njegovim pepelom položena je u Westminsterskoj opatiji uz grobove velikana Johna Miltona, Thomasa Hardya i Charlesa Dickensa. Za Kiplinga, koji je bio i hvaljen i napadan za vrijeme svog bogatog života, američki pjesnik Thomas S. Eliot je rekao: Kipling je laureat bez lovorova vijenca. On je zanemarena veličina. Naime, njegova je prava veličina prepoznata tek nakon njegove smrti.
U svojim djelima koristi je-dnostavan jezik i tako dopire do običnog puka, ali ne pogađa ukus elitnih kritičara svog vremena koji su ga smatrali priprostim. Paradoks Kiplingove karijere je u tome što je njegova popularnost bila upravo obrnuto razmjerna njegovoj reputaciji kod kritike. Duh akcije i avanture, koji je Kipling majstorski uspio približiti najmlađima, djeca prihvaćaju i osjećaju srcem kao prirodno i blisko. To isto kod nas odraslih izaziva niz racionalizacija koje počivaju na pretpostavci da smo istinski mudriji što smo stariji i da kao takvi bolje razumijemo ovaj svijet. Kipling raskrinkava tu zabludu pa nam kao nadareni pisac uspijeva poslati poruku: ne treba previše prionuti uz ovaj prolazni svijet (kao što njegov junak Mowgli ipak mora napustiti džunglu), već su prave vrijednosti i sreća za čovjeka uvijek povezani s vlastitom akcijom i nutarnjim izrastanjem do kojeg se stiže sudjelovanjem u izazovima koje život pred nas postavlja. Kao što je u jednoj svojoj pjesmi rekao veliki J. W. Goethe, čovjek može otkrivati smisao života i biti sretan samo ako težište nastojanja usmjeri prema svojoj svakodnevnoj dužnosti, a ne prema varljivim iluzijama egocentrizma.
Čitatelj u likovima životinja iz džungle koje su snažne i opasne, podmukle i plitkoumne, upoznaje prirodu svijeta i odnosa među ljudima, a Kipling ne bi bio veliki pisac da na vrlo poetičan način ne uspijeva izreći veliku istinu o suživotu koji je moguć ako postoji mudrost, prave-dnost, ljubav i samilost u svakome od nas. Te je vrline ovjekovječio u liku i sudbini dječaka Mowglija koji zahvaljujući njima uspijeva opstati i zavladati džunglom. Suvremeni čovjek, otuđen od prirode, tek treba početi ozbiljnije shvaćati što mu poručuje Mowgli iz Kiplingove džungle.
U naše moderno doba vrlo je popularna teorija koja zagovara borbu za goli opstanak. Ona glorificira snagu nagona te je mnogostruko više prisutna u suvremenom i nepravednom svijetu koji zapravo jest stvarna džungla. Džungla je u nama i svuda oko nas i izraziti svoju ljudskost, tj. biti i postajati čovjekom znači zagospodariti tom džunglom unutar sebe.
Spoj indijske i engleske kulture, indijskog djetinjstva i engleskog odgoja, spoj realističnog i irealnog, poetičnosti i duhovitosti te veliki kreativni žar, učinili su od Rudyarda Kiplinga velikog pisca, začetnika novog žanra i pristupa pripovijedanju o samo naizgled dječjim temama. Njegova poruka o važnosti borbenog nastojanja i hrabrosti pred raznim strahovima univerzalno je važna i potrebna ljudima u svim fazama života. Kipling slavi ono što suvremeni, razmekšani konzument prezire i čega se užasava, osjećaj za dužnost i samodisciplinu što je nešto bez čega nema ni sreće ni slobode za čovjeka. Da bismo to razumjeli i možda prihvatili kao pokretač za promjenu, nužno je zadržati onu djetinju čistoću, ono što smo nekada svi imali.
Ako
Ako možeš ne izgubiti glavu dok je svi oko tebe
gube i nastoje tebe okriviti;
Ako možeš ne izgubiti vjeru u sebe dok je nitko u tebe
nema i to im ne zamjeriti.Ako možeš čekati, i od čekanja se ne umoriti,
ili biti na udaru laži, ali u njima ne sudjelovati,
ili biti na udaru mržnje, ali joj se ne prepustiti,
i ne izgledati pritom kao da si bolji od drugih ili da nastojiš mudrovati:Ako možeš sanjati, a ne prepustiti snovima vlast,
ako možeš misliti, a da ti misli nisu svrha sebi same;
Ako možeš susresti Pobjedu i Propast
i ophoditi se s te dvije varalice bez ikakve drame;
Ako možeš podnijeti čuti svoje riječi iskrivljene
da bi neki lažljivac budale zavarao,
ili vidjeti stvari kojima si posvetio život slomljene,
sagnuti se i ponovno ih izgraditi makar si najbolje od
sebe već dao.
Ako možeš sav svoj dobitak skupiti,
staviti na jednu kartu i predati se sreći,
i izgubiti, i iznova početi,
i nikada o svome gubitku reći ni riječi;
Ako možeš srce, živce i snagu natjerati da te služe,
kad red je na tebi i kad im je davno već došao kraj,
i da opstaju tako kad potpuno si prazan, druže,
osim čiste volje koja im govori: “Opstaj!”Ako možeš u društvu prostih ljudi zadržati svoju vrlinu,
ili u društvu kraljeva – razumijevanje za obične ljude,
ako te ni od neprijatelja ni od prijatelja povrede ne brinu,
ako držiš do svakog čovjeka, ali previše ti ni do koga ne bude;
Ako možeš tu bezmilosnu minutu cijelu
šezdeset sekundi trčati i ne stati –
tvoja je Zemlja u svakome svom dijelu,
i tada ćeš se, sine, čovjekom zvati!S engleskog preveo Robert Čokor
Autor: Branko Zorić[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
