Prva asocijacija na pjesnika Ratka Zvrka nezaboravan je lik Grge Čvarka ili pjesama Moja baka i Maćuhica. Prisjetimo se… Ratko Zvrko je bio hrvatski književnik, novinar, prevoditelj i boksač koji je svoje pjesme u početku objavljivao pod pseudonimom Marijan Vučić u periodikama te u mnogobrojnim zbirkama i slikovnicama. Autor je više televizijskih emisija i serija za djecu.
Rođen je 20. travnja 1920. godine, pretpostavlja se u Drveniku, u Konavlima. Nakon završene osnovne škole upisao je gimnaziju, no školovanje nakon gimnazije nije nastavio jer se odlučio baviti boksom.
O njegovu privatnom životu ne zna se puno. Međutim, oni koji su ga poznavali, pamte ga kao čovjeka humanista koji je prenosio dobrotu, ljepotu i nadu. Bio je neobičan spoj pjesnika i boksača, osebujan književnik koji se bavio boksom. Znamo da je njegov najpoznatiji meč bio 11. travnja 1943. u Dubrovniku, protiv talijanskog prvaka Lodovica Giobbija. Pobjedu Ratka Zvrke slavilo se kao pobjedu nad Talijanima, koji su u vrijeme Drugog svjetskog rata okupirali Dalmaciju. Slavlje je za posljedicu imalo to da su ga sljedećeg dana talijanske vlasti zatvorile na neko vrijeme u tvrđavu Lovrijenac.
Boksačka karijera obilježila je početak njegove novinarske karijere. Naime, Ratko Zvrko je za Vjesnik počeo izvještavati o rezultatima boks-mečeva. Nedugo nakon toga prekinuo je boksačku karijeru i nastavio se baviti novinarstvom. Pisao je za Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Večernji list, Globus, Arenu, Modru lastu i brojne druge novine. Kao urednik rubrike o pomorstvu u Vjesniku, pokrenuo je 1966. trofej “Plava vrpca Vjesnika” za plemenite pothvate na moru.
Sliku Zvrke kao svestrana čovjeka nadopunjavali su i drugi poslovi: bio je vanjskopolitički dopisnik iz Trsta, a kao reporter proputovao je mnoge europske, afričke i azijske države.
Njegova prva zbirka Olimpijsko selo Čvrk izdana je 1952. godine, a 1967. dobio je književnu nagradu “Grigor Vitez” za zbirku pjesama za djecu Grga Čvarak. Knjiga je postala jedna od najobjavljivanijih dječjih knjiga hrvatske književnosti.
Osim za djecu, pisao je i za odrasle čitatelje. Godine 1978. napisao je biografiju slavnoga hrvatskog boksača Mate Parlova Zlatne rukavice Mate Parlova. Od djela mogu se još navesti: Smijeh nije grijeh, Čarobni prozor i Uzbuna u robnoj kući te knjige pjesama: Naši stari znanci, Čarobni prozor, Od Zrinjevca do svemira, Torba Djeda Mraza i Zvijezde u gradu.
Bio je dobar prijatelj s još jednim velikim pjesnikom, Dobrišom Cesarićem, s kojim se dopisivao u stihovima. Ratko Zvrko je umro 23. rujna 1998.
Dječji pjesnik
Čarobni prozor
Ko da ih je neka vila
nježnom rukom lako takla,
na prozoru tvog djetinjstva
ružičasta sad su stakla.Kroz taj prozor kada gledaš
u doline, u visine,
tada ti se sve daljine
ko najljepše bajke čine.Taj ti prozor dočarava
sve što želi tvoja mašta,
kroz taj prozor čitav svijet je
raspjevana cvjetna bašta.Ali ljeta kada minu,
i djetinjstvo kada ode,
sve se želje i svi snovi
na ozbiljnu stvarnost svode.Tog prozora nema više,
al duboko u svom biću
ti ga nosiš, ti ga čuvaš
kao dobru staru priču.
Djetinjstvo je vrijeme kada smo otvoreniji, maštovitiji, bez nutarnjih sukoba i maski. Ratko Zvrko nas podsjeća na djetinjstvo kao na stvaralačku pustolovinu. Njegovi mali junaci, nosioci pustolovina, prenose bogatstvo dječjeg svijeta mašte.
Kao odličan poznavatelj dječje psihologije, na poučan i duhovit način pisao je o onome što zaokuplja djecu. Ratko Zvrko nije u djetinjstvu tražio “izgubljeno vrijeme”, djetinjstvo je njemu bilo nadahnuće i poticaj za stvaralaštvo.
Tko nas je podučavao kroz pjesme-priče?
Odgovor je uvijek… Ratko Zvrko.
Zbirka Grga Čvarak
U zbirci Grga Čvarak svaka pjesma nosi pedagošku pouku: važnost pomaganja drugima, nemoćnima, potrebu voljenja bližnjih, poštovanja prirode, biljaka i životinja, pouku da loši postupci uvijek imaju negativne posljedice, a dobri nose nagradu.
Tko je Grga Čvarak? Dječak iz Zelengaja neobična ponašanja koji je uvijek u nekim zgodama i nezgodama, dječak uz kojeg su odrasle brojne generacije. Upravo kad pomislimo kako je Grga Čvarak zločest dječak jer gađa mačke iz praćke, preskače preko zida i skida ptičja gnijezda, vuče kokoši za rep i stalno se tuče i svađa s drugom djecom, iznenade nas njegove dobre osobine zbog kojih je uvijek spreman pomoći.
Grga Čvarak je dječak velika i hrabra srca koji je, kao i mnoga druga djeca, ponekad nestašan i nesvjestan vlastitih postupaka jer se tek uči onome što je ispravno.
Da upitaš bilo koga
u mom kraju,
Zelengaju:
– Tko sve radi naopačke
tko iz praćke gađa mačke,
tko preskače preko zida,
tko lastina gnijezda skida,
tko kokoši za rep vuče,
tko se s djecom stalno tuče,
spreman da u svađi plane
ko ugarak?Odgovor će uvijek biti:
– Grga Čvarak.Al da pitaš u mom kraju,
Zelengaju:
isto tako:
– Tko je cijele noći skako
da bolesnoj majci dade
aspirine, limunade,
i da pitaš isto tako
tko je jako, jako plako
zato što se Mila mala
po koljenu ogrebala
kad je pala
čak u jarak?
Odgovor će uvijek biti:
– Grga Čvarak.Moja baka
Ako sretneš moju baku
na ulici il sokaku
ti joj priđi srca laka,
kao da je tvoja baka.Pomozi joj, mali druže,
jer je noge slabo služe,
a i oči teško vide,
pa mi baka sporo ide.
…
A kada baka dođe kući,
sretno će joj srce tući,
o tebi će – sva u sreći –
mnogo lijepa meni reći.
Gorke trešnje
Pune grane – to je carstvo
za dva tako mala gosta,
a njih dvoje jedu, jedu,
čini im se nikad dosta…..Od bolova lica mršte,
gegucaju kao patke,
stenju: – Sad su trešnje gorke,
a bile su tako slatke.
Dio pjesama u zbirci pisan je poput basni u kojima se opisivanjem zgoda i nezgoda personificiranih likova životinja prenose vrijedne pouke.
U pjesmi Markov strah Ratko Zvrko opisuje dječaka Marka koji se boji mraka. Srce mu skoči u grlo, oči stisnu, a ako miš zašušti ili nešto zaškripi on vrisne i pobjegne. Pouka djeci da se ne trebaju bojati mraka Ratko Zvrko prenosi kroz reakciju miševa od kojih je Marko pobjegao: Pa miševi, tavanaši, mali sitni tulumaši, tad likuju: Naprijed naši kad se netko i nas plaši.
Čitajući pjesme, djeca se mogu prepoznati i poistovjetiti s likovima te iz njihova ponašanja izvući korisne savjete, a neki doživljaji i iskustva djetinjstva mogu nam biti vodiči i u svijetu odraslih.
Tvoja staza
Čuj, kad ti je jako teško,
Kad te nešto strašno muči
I kad ti je stvarno tijesno
Na ulici i u kući,
Daj, odmahni lijevom rukom,
Daj, odmahni desnom rukom,
I odlučno, čvrsto kreni
Za nečujnim nekim zvukom.Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
Taj tvoj put bez putokaza,
Al znaš: to je tvoja cesta
Što nekamo ipak vodi
I da na njoj nema mjesta
Za drugoga.
Zato brodi!Ako nekad ipak negdje
Na lud kamen zakoračiš,
Pa kad glavom o tle tresneš
Nemoj zato da se smračiš,
Već, molim te, junak budi,
Ko da ništa bilo nije,
Pa nastavi svojom cestom
Još oštrije nego prije.A kada ti je zbilja dobro,
Kad pomisliš da si snažan,
Smiri malo svoju snagu
I nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
Niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
A napni se kad je tijesno.I jednog ćeš dana stići
Na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
Bez cipela i kaputa,
Al ćeš znati što si, tko si
I koliko zbilja vrijediš.Da si Netko samo zato
Što jedino put svoj slijediš.
Autor: Marta Marić
