Dječak u sjeni vrbe

Nad livadama šume ljetni vjetrovi
I pokošenog sijena nose miris, topao.
Potok teče bistar; lagano,
U žuborenju.

Vrba spušta mekane grane
Na ledinu.
U sjenci vrbe stoji dječak.
I pjeva.

Dragutin Tadijanović

Slavonija

Stara se Slavonija opet
Otkriva ganutome srcu.

Slušam… U klasju pjeva cvrčak
Da dani žetve dohode,
I da će skoro smeđi hrčak
Žitu doć u pohode.

Po stazi, koja poljem vodi,
Dalekoj đermi žena hodi,
I pjeva za sebe, na putu,
Pjesmu široku, otegnutu,
Ko ova zemlja što je rodi.

Dobriša Cesarić

Veče

Mir je pao po selu… S tavnoga raskršća dolje
Saneni romon klepke već se razabire bolje.
Prostranim poljskim putem vraća se blago s paše,
I vidi se pastir mračni, gdje svinutim štapom maše.
Topot ozvanja muklo, oblak se prašine diže:
Dobre životinje sada dolaze k nama bliže,
A duge njihove glave s izrazom blaga mira
Njišu se posve lako, i skrivaju često pastira…
Onda kraj prvih kuća, što jedva vire iz tame,
Dvije krave krenu od stada, i uđu u dvorište same.
I pred samotnim pragom podignu teške glave,
Pa se dozivom dugim iz mraka svojima jave.

Zvonko Milković