Natjecanja u staroj Grčkoj, na Olimpijskim, Pitijskim, Nemejskim i Istmijskim igrama, bila su osebujan aspekt ove bogate kulture, jer glavna nagrada nije bio novac nego slava koju je simbolizirao vijenac od grančica masline, lovora ili bora. Pobjednici su bili najveći ponos svojih gradova i slavljeni su kao heroji, utjelovljenja Ahila, Herakla, Belerofonta, a u njihovu je čast i sam Pindar, najveći grčki pjesnik, sastavljao ode.
Život i djelo pjesnika
Pindar je rođen za jedne Pitijske svečanosti, 518. ili 522. g. pr.Kr., u gradu Kinoskefali, u pokrajini Beotiji nedaleko od Tebe. Potječe iz stare i ugledne obitelji Egida. Prema predaji, pjesništvo uči od pjesnikinje Korine, a glazbi ga poučava učitelj Skopelin. Kasnije će Pindar, pišući svoje ode, spojiti obje vještine i dodati im koreografiju.
U Ateni se susreće sa starim atičkim plemstvom čije vrijednosti slabe pred naletima demokracije. I sam pripadnik plemenite obitelji, u svoje će pjesme utkati životnu filozofiju i načela grčkog plemstva. Putuje i u grčke kolonije, a najduže se zadržava na Siciliji, u Sirakuzi i Agrigentu, na dvorovima moćnika i vladara Hijerona i Terona. U čast Hijeronove pobjede na konju spjevao je Olimpijsku I. odu.
Njegov je opus podijeljen u 17 knjiga: 1 knjigu himni, 1 knjigu peana (himne u čast Apolonu), 2 knjige ditiramba (u čast Dionizu), 2 knjige prozodija (pjesme koje su se pjevale u ophodima), 3 knjige partenija (pjesme za djevojačke korove), 2 knjige hiporhema (pjesme za ples), 1 knjigu enkomija (pohvalne pjesme), 1 knjigu trena (tužaljke) i 4 knjige epinikija (oda posvećenih pobjednicima na sportskim natjecanjima). Od ovog bogatog opusa ostali su sačuvani tek fragmenti pojedinih knjiga i 44 cijele ode podijeljene prema nazivima sportskih natjecanja u staroj Grčkoj.
Razdoblje u kojem živi, u kontekstu književnosti, karakterizira procvat lirike i to posebno korske, tj. one koju pjeva zbor. U ovoj su se vrsti okušali i njegovi suvremenici, Simonida i Bakhil. Prije Simonide nije bio običaj da zbor pjeva pjesmu posebno napisanu za pobjednika. No, ipak će samo Pindar ostati zapisan kao najpoznatiji korski liričar svojega doba. Svojim odama, epinikijima, koji su kruna njegovog cjelokupnog stvaralaštva, Pindar, slaveći pobjednike na sportskim natjecanjima, istodobno stječe i vlastitu slavu. O veličini njegovog pjesničkog ugleda govori i činjenica da je Delfima kao zavjet poklonio jednu pjesmu, a svećenici su mu zauzvrat darivali dio godišnjeg prihoda božanstvima.
Pindarov epinikij
Nazvani prema mjestu natjecanja, Pindarovi se epinikiji dijele na Olimpijske, Nemejske, Pitijske i Istmijske ode. Kronološki, Pindarova je prva oda Pitijska X. iz 498. g. pr.Kr., a posljednja Pitijska VIII. iz 446. g. pr.Kr.
Olimpijskih oda ima 14, a nazvane su prema Olimpiji gdje su se u čast boga Zeusa igre održavale svake četvrte godine u srpnju i kolovozu.
Nemejska natjecanja održavala su se u Nemeji, u pokrajini Argolida na Peloponezu, također u Zeusovu čast, svake treće godine u lipnju. Sačuvano je 11 Pindarovih Nemejskih oda.
Sedam Istmijskih oda nazvano je prema natjecanjima koja su se u čast boga Posejdona održavala u Istmiji na Korintskoj prevlaci svake druge godine u travnju.
Pitijskih je oda 12, a ime su dobile prema starom nazivu za Delfe, Piton. Igre su se održavale svake druge godine u srpnju i kolovozu u Apolonovu čast.
Za pobjednika na ovim natjecanjima, bilo u šakanju, trčanju, jahanju ili petoboju, odu bi naručili prijatelji ili rodbina. Pjevao bi je zbor uz pratnju svirale, najčešće lire, rijetko na samim igrama, ali svakako pri proslavi pobjede u rodnome gradu. Zauvijek su izgubljeni zakoni ritma koji su vladali u ovoj vrsti pjevanja jer se i za jedan jedini preostali glazbeni fragment početka I. Pitijske ode, sumnja da je original.
U pravilu je svaka oda započinjala natuknicom o pobjedniku, o njegovom porijeklu i eventualnim prijašnjim pobjedama i uspjesima. Rijetko je Pindar pjevao o samom tijeku nadmetanja ili o njegovim pojedinostima. Nakon uvoda zalazio bi u svijet mitologije, a uloga mitova bila je veličanje pobjednikovih vrlina i poučavanje čitatelja ili slušatelja slavnoj mitološkoj prošlosti.
Tako, primjerice, u Olimpijskoj XIII. odi, slaveći Ksenofonta Korinćanina, pobjednika u trčanju i petoboju, Pindar pripovijeda mit o Belerofontu koji je morao ubiti Himeru, čudovište sastavljeno od lava, koze i zmije sa zmajevom glavom. Belerofont je primio proročanstvo da Himeru može ubiti samo uz Pegazovu pomoć i da mora spavati u Ateninu hramu. U snu mu se ukazala Atena koja mu je poklonila zlatnu uzdu kojom će obuzdati i pripitomiti Pegaza, a zatim Belerofont…
Ukroti i uzjaha njega,
pa u oklopu mjedenom u borbu krene.
S njim je sa sjevera iz pustinja hladnih
napao vojsku lukonosnih žena,
pa ubio Himeru, što oganj je rigala
i pobio Solime.
Pitijska IV., posvećena Arkesilaju iz Korine, pobjedniku na kolima, mala je epopeja o argonautima.
Za Aristoklida Eginjanina, pobjednika u petoboju, spjevana je Nemejska III. oda. Njegova je snaga pjesnika podsjetila na Ahila, pa u ovoj odi doznajemo i ponešto o Ahilovom rođenju i životu:
Živio u kući Filire dječak Ahilej plavi,
već tada ga zbog djela poče okolina sva da slavi…
U Istmijskoj VI. odi posvećenoj Filakidu Eginjaninu, pobjedniku u pankratiju1, Pindar govori o postanku Ajantovog imena, gdje je Ajant bio slavni ahejski junak pod Trojom. Grčka riječ aetos znači orao. Tako Heraklo govori Telamonu:
Sin, za kojim čezneš,
rodit će se tebi, o Telamone.
Po imenu ptice, što je sada vidje,
nadjeni ti mu ime, Ajant ga zovi!
Za Herakla, između ostalog, u Olimpijskoj III. kaže i:
Dadoše maslinu njemu Hiperborejci,
oni, što Apolona štuju,
Kad ih iskreno zamoli.
Tu su još i priče o Asklepiju, Dioskurima, Homeru, Dionizu…
Pindar uzdiže bogove jer jedino se uz njihovu pomoć mogu postići herojska dijela. To je pjesnikova poanta i u posljednjoj odi, Pitijskoj VIII., kada kaže:
Porod smo,
što živi životom jednoga dana!
Što smo? – Što nismo? –
Sanja je sjene čovjek! –
Ipak, božansko ako ga obasjava svjetlo,
tad blistava radost u njemu zrači…
Nakon mita, pjesnik nas opet vraća u stvarnost i moli bogove da pobjedniku i njegovoj obitelji podare slavu te blagoslovljen i dug život.
Osim sadržajnih elemenata oda, potrebno je spomenuti i one formalne. Pindarova lirika bogata je stilskim izražajnim sredstvima i osebujnom metaforikom. Ode su različito intonirane, pa ima i melankoličnih, nostalgičnih, vedrih, utješnih, a u cjelini su važan primjer ljepote pjesništva u antičkoj Grčkoj.
Pindara su veoma cijenili Herodot, Plutarh, Teokrit, Horacije i mnogi drugi. U Platonovom Menonu, Sokrat ga uvrštava među “mudre muškarce i žene koji govore o božanskim stvarima istinito i lijepo”. Pauzanija spominje da se u Delfima, nedaleko od žrtvenika, nalazio Pindarov stolac na kojem je on sjedio i pjevao pjesme u čast Apolonu. Također kaže da na atenskom trgu, oko Aresovog hrama, pored Herakla, Tezeja i Apolona, stoji i Pindarov kip, a pjesniku u čast dali su ga podići Atenjani kada ih je u jednoj pjesmi pohvalio. Za Olimpijsku VII. odu u antici se spominjalo da su je cijelu uklesali zlatnim slovima u hramu Atene Lindske.
Kod Pindara je sve, kako je primijetio teoretičar Hermann Fränkel, podređeno jednom cilju – njegova oda uzdiže događaj pobjede u carstvo istinskih vrijednosti, čiji je pobornik i sam pjesnik. Pindara pobjeda zanima jedino kao izraz vrline koju slavi u osobi pobjednika. A pobjednik je onaj koji je u sebi uskladio lijepo i dobro, tjelesno i duhovno, atletiku i etiku. To je onaj koji je dosegnuo ideal zvan kalokagatija (kalos – lijep + kai – i + agathos – dobar = ljepota i dobrota) kojem su stari Grci svesrdno težili.
Fragmenti
ŠUTNJA JE ZLATO
Ne izgovaraj pred svima nepodobne riječi.
Postoji staza,
koja šutnjom
srce liječi,
jer bujica riječi
izvor je svađe.PRIRODA JE
NAJBOLJI UČITELJ
Ništa kudit nemoj,
ništa mijenjat nemoj,
što sjajna
rodila je zemlja
i što vali rodiše
nam mora!UZALUDNE POHVALE
O smrtniče jadni,
kako u vjetar govoriš
i o sitnim sitnicama zboriš
hvaleći bogatstvo!SNAGA PAMETI
Zar misliš, da bi to
mudrost bila,
ako čovjek
čovjeku pokaže
snagu svojih sila?
Odgonetnuti nije moguće
sve namjere
bogova vječnih
pameću ljudskom;
ta ona kći je kćeri smrtne!
Autor: Marta Tomas[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
