Kada su Hafiza jednom pitali: Tko je pjesnik?, odgovorio je: Pjesnik je netko tko je kadar uliti svjetlost u čašu, pa je podignuti i napojiti tvoja lijepa suha, sveta usta.
Iranski pjesnik Šemsudin Muhamed (oko 1320. – 1389.) poznatiji je pod nadimkom Hafiz, što na arapskom jeziku znači onaj koji zna napamet sve stihove Kurana. Osim Kurana, od malih se nogu upoznao i nadahnuo poezijom velikih pjesnika-mistika: Sadija, Rumija, Atara Nišapurija…
Hafizu rano umire otac te još kao dječak počinje raditi da bi se mogao školovati. Raznoseći kruh, zaljubljuje se u djevojku iz imućne obitelji, obećanu drugome. Zanesen, Hafiz joj piše ljubavne pjesme. No, budući da je i dalje za njega bila nedostižna, odlučuje se na bdijenje od četrdeset noći pored groba jednog sveca, jer će prema legendi taj čin onome koji ustraje ostvariti želju srca. Legenda kaže da se na izmaku četrdesete noći pred Hafizom pojavljuje anđeo, a pjesnik, ugledavši ga u svoj njegovoj ljepoti, zaboravlja na svoju zemaljsku ljubav i kreće u potragu za onom božanskom.
Stječe klasično obrazovanje utemeljeno na filozofiji, lingvistici, književnosti, misticizmu i religiji. Upoznaje učitelja iz Širaza, Muhameda Atara, tada poznatog kao trgovca mirisima. Atar prepoznaje Hafizov pjesnički dar te ga usmjerava u njegovoj potrazi za onim uzvišenim. Sljedeća četiri desetljeća, osnažen učiteljevom vjerom, strpljenjem i vlastitom ustrajnošću, Hafiz vlastite spoznaje pretače u stihove kojima savjetuje i nadahnjuje čitatelja da mu se pridruži u traganju.
Njegovi su stihovi jednostavni i duboki, prožeti snagom koja može doprijeti do svačijeg srca. Između redaka, stihovi skrivaju tajne o smislu čovjekova života. Obraćaju se čovjeku kao dijelu univerzuma i Božjem stvorenju. Hafiz uči da se ono uzvišeno, Bog i velike životne istine ne spoznaju razumom, nego srcem i predanošću. Nerijetko je sebi zamjerao kad ne bi uspio prijatelja potaknuti na isti put. Od petstotinjak gazela1 nije lako izabrati njih nekoliko koje će najvjernije predstaviti pjesnikova stremljenja i stanja duše.
Dvadeset godina nakon Hafizove smrti u Širazu mu je podignut mauzolej – Hafezieh, usred ružičnjaka, kanala s vodom i stabala naranči. Sadašnji je izgrađen na mjestu ranijeg spomenika, a projektirao ga je francuski arheolog i arhitekt André Godard krajem 1930-ih.
Zašto bi teglio?
Hafize,
Zašto bi teglio tovar knjiga
Na leđima
Dok se penješ na ovu planinu,
Kada će noćas
Samo nekoliko misli o Bogu
Zapaliti svetu vatru.Netko se treba početi smijati
Imam tisuću sjajnih laži
Za pitanje
Kako si?
Imam tisuću sjajnih laži
Za pitanje
Što je Bog?
Ako misliš da se Istina može saznati
Iz riječi,
Ako misliš da Sunce i Ocean
Mogu proći kroz taj maleni otvor
Zvani usta,
Onda se netko treba početi smijati!
Netko se treba početi neobuzdano smijati.Tišina
Jedan dan Tišine
Može sam po sebi biti hodočašće.Dan Tišine
Može ti pomoći čuti
Kako Duša svira
Svoju čudesnu lautu i bubanj.Nije li najveći dio govorenja
Suluda obrana tvrđave koja se ruši?Naslutio sam da smo ovdje došli
Da se predamo u Tišini,Da se prepustimo Svjetlosti i Sreći,
Da plešemo iznutra
Slaveći Pobjedu Ljubavi!Gorući tulipan
Jednom će iz mog groba izrasti
Bezbrojni crveni tulipani.
I gorjet će rumenim plamenom.
Ne čudi se tome, o najljepša,
Sjeti se koliki je silan žar
Ljubavi tebi posvećene
Gorio nekoć u živom čovjeku.
Kad mrtav toliko plamti.Riješio sam
Dragi svijete, čvrsto sam riješio
Da na svojoj samrtničkoj postelji
Ne zažalim što te nisam
Dovoljno ljubio.Svaka kretnja
Rijetko mi preko usana
Prijeđe riječ “Ne”,
Jer mojoj duši je potpuno jasno
Da je Bog glasno dovikivao “Da! Da! Da!”
Svakom blistavom pokretu u Postojanju.Fragmenti pjesama
***
Na putu ljubavi logikom i razumom pokušavah,
ali to bješe kao želja rose da na oceanu trag svoj ostavi.
***
Počni sve doživljavati kao Boga
Ali drži to u tajnosti.
***
Jedino do čega je normalnom čovjeku stalo je
Pružiti Ljubav!
***
Volio bih da ti mogu pokazati,
Kada si usamljen ili u mraku,
Zadivljujuću Svjetlost
Tvog vlastitog Bića!
***
Navedene pjesme preuzete su iz slobodnih prepjeva pjesnika Daniela Ladinskog iz knjiga Večeras je tema ljubav i Čuo sam Božiji smeh te prilagođene na hrvatski jezik za potrebe časopisa.
1 Gazela je vrsta kratke lirske pjesme ljubavne tematike usmjerene prema ženi, prijatelju ili Bogu.
Priredio: Dragan Savović
