Ivan Duknović (1440. – 1509.)

Jedan od najvećih hrvatskih kipara iz razdoblja renesanse bio je Trogiranin Ivan Duknović, poznat pod pseudonimom Ioannes Dalmata.

Svojim radom stekao je svjetsku slavu, a najveća djela izradio je u Italiji i Mađarskoj. Pretpostavlja se da je klesarski zanat izučio radeći s ocem (koji je bio protomajstor trogirskih kamenara), ali još nije poznato tko su mu bili učitelji.

duknovic_2Već u prvim radovima iskazuje svu snagu svojeg umijeća. S dvadeset godina odlazi u Rim te vrlo brzo stupa u službu kardinala Pietra Barboa (kasnije papa Pavao II.) te izrađuje dva portala na Venecijanskoj palači. Izradio je i skulpture za monumentalnu grobnicu pape Pavla II. u bazilici Sv. Petra, koja je sada demontirana. Smatra se da je to bila najveća ikad izgrađena grobnica u Rimu. Na širem području Rima djelovao je više od dvadeset godina, a smatraju ga jednim od vodećih kipara, naročito za izradu renesansnih nadgrobnih spomenika.

Oko 1486. godine odlazi u Ugarsku na poziv tamošnjeg kralja Matije Korvina, gdje kao kraljev kipar radi na uređenju Kraljevske palače. Zbog zasluge za prenošenje duha talijanske renesanse na Dunav, dobio je plemićki naslov.

Iako je radio u inozemstvu, cijelo je vrijeme održavao veze sa zavičajem. Za kapelu trogirskog zaštitnika sv. Ivana izradio je dvije statue (sv. Ivana i sv. Tomu), te istočni portal palače Ćipiko s maštovitim kipom anđela (putta) grbonoše. Navedeni radovi smatraju se najboljim djelima zrelog renesansnog kiparstva u nas.

Njegov rad karakterizira energičnost i živost, a lica njegovih skulptura zrače psihološkom uvjerljivošću. Lica svetaca ne prikazuje idealistički, nego ih prožima realizmom, dajući im crte portreta.

Prepoznatljiv je i po načinu oblikovanja tkanine – lepršave, oblikovane vjetrom, s mnoštvom pregiba i malih trokutastih nabora koji se spuštaju niz tijelo – u čemu gotovo dostiže antičke uzore.

Njegova djela danas se čuvaju u Louvreu i Vatikanskim muzejima, a u rodnom Trogiru odnedavno je izložen stalan postav njegovih radova u Muzeju grada Trogira.

Autor: Dunja Rosić