Povodom dvjestopedesete godišnjice rođenja

W.A. Mozart je jedan od na­j­značajnijih i najizvođenijih skladatelja klasične glazbe svih vremena. Njegova su djela naširoko poznata kao vrhunski predstavnici klasičnog glazbenog stila.

Rodio se 27. siječnja 1756. godine u Salzburgu u Austriji. Neizmjeran ta­lent i rođenje u glazbenoj obitelji (otac Leopold bio je cijenjeni glazbenik, teoretičar i pedagog) pogodovali su njegovom glazbenom razvoju te tako u svojoj trećoj godini počinje svirati čembalo, a u petoj već sklada prve skladbe. Prepoznat kao čudo od djeteta, od svoje šeste do dvadeset i druge godine gotovo je neprestano na turnejama po europskim glazbenim središtima, što mu pruža priliku upoznati nove gla­zbene stilove, vrhunske glazbenike i glazbena djela.

Tijekom svojih turneja nepreki­dno sklada; njegov je rad prepoznat, pa tako već s trinaest godina postaje koncertni majstor u Salzburgu, zatim član Filharmonijske akademije u Bologni. Primio je mnoga priznanja, među kojima i Papino odlikovanje. Godine 1779. prihvaća mjesto dvorskog orguljaša u Salzburgu, no napušta stalnu službu i naposljetku se na­stanjuje u Beču gdje do kraja života živi teškim životom slobodnog umje­tnika. Umire u 35. godini.

MozartNjegova je glazba sinteza mnogih glazbenih utjecaja s kojima se susretao tijekom svog bogatog života ispunjenog putovanjima; zamjetni su elementi talijanske, austrijske i njemačke gla­zbene tradicije. U svom najvećem dijelu Mozartova glazba prožeta je vedrinom i optimizmom, no on je istodobno i rođeni dramatičar, što se osobito vidi u operama gdje snagom glazbe ocrtava dramske radnje i psihološke efekte ljudskih emocija. Poznata je lakoća i brzina njegova stvaranja, praćena nepresušnim bogatstvom glazbenih ideja i potrebom za stvaranjem. No, sam je ipak rekao: “Put do umjetnosti ne vodi kroz udobne aleje, bez briga i snova. On je, štoviše, često trnovit i nevjerojatno mukotrpan, ali mene ipak privlači neodoljivom snagom.”

U svom kratkom, ali intenzivnom životu napisao je čak 626 djela. Bio je skladatelj širokog profila, te je pisao djela svih glazbenih vrsta, uključujući simfonije, opere, solo koncerte, komornu glazbu i klavirske sonate. Mnoge glazbene vrste transformira i ra­zvija, a u povijest glazbe uvodi klavirski koncert kao novu vrstu. Među ostalim, skladao je i plesove, divertimente, serenade te druge forme zabavne glazbe onoga vremena. Napisao je velik broj djela duhovne glazbe, među kojima treba istaknuti motete, mise te Requiem, njegovo posljednje, nedovršeno djelo.

Mnogi glazbenici iskazivali su mu divljenje i tražili nadahnuće u njegovim djelima. Tako Beethoven koristi Mozartova djela kao model, pišući varijacije na njegove glazbene teme, Čajkovski mu posvećuje svoje djelo Mozartiana, dok ga Rossini naziva “jedinim muzičarem koji ima toliko znanja koliko i genijalnosti, i toliko genijalnosti koliko i znanja.”

Joseph Haydn, Mozartov suvremenik i prisan prijatelj, nazvao ga je “najvećim muzičarem svih vremena, koji ne samo da ima ukusa već i najveće znanje kompozicije”, a Richard Wagner iskazuje mu svoje divljenje nazvavši ga “glazbenim genijem svjetlosti i ljubavi”.

2006. godina proglašena je Godinom Mozarta kako bi se odalo priznanje jednom od najvećih gla­zbenih genija svih vremena, čija oso­bnost i muzička ostavština ne prestaju privlačiti pažnju mnogih naraštaja.

Autor: Maja Pehar