Folija je jedna od najstarijih europskih glazbenih tema uz koju se vezuje jedinstvena pojava u svijetu glazbe. Ova jednostavna, ali vrlo izražajna melodija od svog je nastanka nastavila živjeti u brojnim varijacijama. Naime, u zadnjih četiristo godina potakla je više od sto pedeset renomiranih skladatelja na pisanje vlastitih oblika te teme.
Najraniji pouzdani trag koji nas možda vodi prema izvornom obliku melodije vezan je uz portugalski ples iz XV. stoljeća. Rana varijanta folije pojavljuje se 1546. godine u Fantaziji Alonsa Mudarre, a 1577. godine spominje je i španjolski teoretičar glazbe i orguljaš Francisco de Salinas u djelu De musica libri septem. Jedan od izvora također povezuje foliju s plesom brzih, živih pokreta, kojeg plešu muškarci preodjeveni u žene. Otuda naziv – La folia, što na portugalskom znači ludost, praznoglavost. Španjolska verzija imena povezuje foliju uz folije knjiga i spisa što možda asocira na slojevitost melodije koja kao da se neprekidno otvara…
Do XVII. stoljeća melodija se proširila po Španjolskoj, Francuskoj i Italiji, a nedugo zatim i po cijeloj Europi. Prvi zapis melodije objavio je Jean-Baptiste Lully 1672. godine, a slijede ga Lucas Ruiz de Ribayaz, Arcangelo Corelli, Alessandro Scarlatti, Antonio Vivaldi, Francesco Geminiani i drugi. Poslužila je kao osnova za Händelov Sarabande, Purcellov Kanon, te Bachovu Seljačku kantatu. U XIX. stoljeću, Franz Liszt je uključuje u svoju Rapsodie espagnole, Niccolò Paganini u Koncert za violinu u E-molu, a Ludwig van Beethoven je provlači kroz drugi stavak Pete simfonije. Rahmanjinov u XX. stoljeću ponovno budi interes za foliju varijacijama Corellijevih tema.
Ni filmska glazba nije ostala ravnodušna na foliju. Kubrickov film Barry Lyndon inspiriran je Händelovom Sarabandeom, a Vangelis je obrađuje za film Ridleya Scotta 1492: Conquest of Paradise. Uključena je i u računalnu igru Final Fantasy IX. za koju je varijaciju skladao Nobuo Uematsu.
Folija je lijep primjer kako dobra ideja, u ovom slučaju glazbena, uvijek teži umnožavanju i obnovi kroz svježe žive oblike.
Autor: Jerko Grgić[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
